Kako se (ne) donosi novi Zakon o radu

Kako se (ne) donosi novi Zakon o radu

Sjajno, usvojen je novi Zakon o radu, kao mali, ali prvi i izuzetno značajan korak u otvaranju reformskih paketa koji će navigirati ubrzani put Bosne i Hercegovine ka EU. Iako je donošenjem novog zakona Vlast u FBiH konačno započela reformski proces prijeko potreban posrnuloj bh. ekonomiji i njegovim usvajanjem napravila prekretnicu koju smo dugo čekali, novousvojeni ZoR nije svojom idealnom verzijom i svakako ga je potrebno mjenjati. Nailazeći na skepsu i odbijanje ovaj je dugo očekivani gost u većem dijelu javnosti dočekan s negodovanjem koje se tek parcijalno da opravdati. Iako je riječ o dokumentu koji bi u budućnosti morao proći određene korekture, njegov trenutni nacrt donosi određena poboljšanja u dodatnoj zaštiti prava radnika što je u toku prošlosedmičnih potraga za iglama u plastu sijena ostalo sporednim. Preciznije, novousvojeni ZoR je regulirao pitanja zabrane diskriminacije, uznemiravanja, mobinga, nasilja, seksualnog uznemiravanja te pitanja zaštite maloljetnih radnika pri stupanju u radni odnos. Novim su Zakonom u odnosu na stari, regulirana i pitanjapovlastica radnicima kada je riječ o plaćenim godišnjim odmorima, procesu ugovaranja radnog odnosa, predviđanja isključivo pisane forme ugovora, te pitanje zaključivanja ugovora o radu van prostorija poslodavca. Pored toga, novim se zakonom garantuju i svojevrsne antidiskriminatorne mjere u zaštiti radničkih prava kao što su mehanizmi isplate plaća jednake vrijednosti bez obzira na nacionalnu, vjersku, spolnu, političku i sindikalnu pripadnost radnika. Regulirana je i isplata pripravničke plaće koja bi trebala biti stimulans poslodavcima da mladim ljudima daju priliku za posao i profesionalno usavršavanje. Dodatno, novousvojeni zakon garantuje veća prava usvojiocu djeteta ili licu kojemu je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj.

Stanovnici FBiH su, nažalost, stali protiv novog Zakona. Glavni razlog za to je činjenica da je u cjelokupnom procesu donošenja jednog od najbitnijih entitetskih zakona po ko zna koji put zaboravljena odgovornost svih donosioca odluka prema građanima i biračima. U procesu usaglašavanja o Prijedlogu ZoR-a, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ponašala se kao izvršni organ koji prati plan i program svog rada uzimajući u obzir odgovaranje na zadate rokove. Uprkos tome, potrebno je ukazati na određene greške koje su se mogle uočiti u cjelokupnom procesu usaglašavanja, a koje su napravljene od strane kako Vlade i pozicije u vlasti, tako i od strane opozicije, sindikata i medija.

Tako će ključnim propustom napravljenim od strane predstavnika vlasti u toku cjelokupnog procesa biti netransparentnosti u sprovođenju procedura. Činjenica da ZoR nije pravovremeno bio predočen javnosti, neoprostivom je greškom predstavnika vlasti koja je, posljedično tome, ostavila traga na proces medijskog izvještavanja. Pored toga, u parlamentarnoj se proceduri u Domu naroda razmatrao materijal koji nije bio usaglašen na Ekonomsko-socijalnom vijeću FBiH (ESV). Resorni ministar Milan Mandilović nije prisustvovao sjednici ESV-a što je u suprotnosti s Poslovnikom i praksom ESV-a, na što je Sindikat, marginalizirano pregovaračko tijelo u upitno ravnopravnom socijalnom dijalogu u toku cjelokupne parlamentarne procedure, kao član ovog Vijeća i ukazao.

Treći autogol Vlade FBiH tiče se provođenja procedure donošenja Zakona u žurnom postupku što je, prema primjedbama opozicije, dovelo do višestrukog kršenja Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Uzimajući u obzir odredbe Poslovnika o žurnim postupcima, prema tvrdnjama opozicije u toku cjelokupnog procesa mogle su se uočiti greške u usaglašavanju dnevnog reda od strane Kolegija Doma naroda, poštivanju procedure dostavljanja materijala na vrijeme kako bi se omogućilo amandmansko djelovanje, te odgovornost radnih tijela Doma naroda da se prije početka sjednice nakon razmatranja materijala o njima i očituju. Obavijest o vanrednoj sjednici na kojoj su odbijeni svi predloženi amandmani, učesnicima je prosljeđena dva dana prije njenog održavanja što je naspram činjenice da su tačke dnevnog reda dostavljene u redovnoj proceduri još jednim kardinalnim propustom Vlasti, kako tvrdi opozicija. Uzimajući u obzir da u toku cjelokupnog (ne)demokratskog parlamentarnog porocesa nije obezbijeđen direktan prijenos gdje bi bh. javnost i sama mogla posvjedočiti proceduri donošenja jednog od najbitnijih zakona u Federaciji, ona može samo nagađati o navodnom kršenju Poslovnika. Uz to, s obzirom na sadržaj teksta zakona, nejasno je zbog čega je Vlast odlučila isti ne proslijediti u javni prostor, a predstavnici vlasti su morali imati na umu da žurno postupanje ne bi smjelo biti krinkom netransparentnosti i značiti neopravdano haotičnu parlamentarnu proceduru. Sportskim žargonom rečeno, u utakmici za Zakon o radu vlast je napravila nekoliko grešaka u koracima. Te greške je nisu koštale poraza u donošenju Zakona o radu, ali bi je ovakve greške u donošenju budućih reformi svakako mogle skupo koštati kako podrške parlamentarne većine, tako i podrške birača na predstojećim izborima.

Kada je u pitanju ocjena ponašanja opozicionih stranačkih delegata u toku cjelokupne parlamentarne procedure, opozicija (DF, SBB, SDP) je u svojim postupcima i zalaganjima pokazala izvjesnu neodgovornost imajući u vidu njihovu dužnost da javnost upoznaju sa činjenicama zbog kojih stoji protiv donošenja Zakona u čijem su kreiranju dvije do tri navedene partije i same učestvovale. Nadalje, izostalo je njihovo očitovanje o prestanku podrške reformi nakon izbornog procesa, kao i očitovanje o tome zašto je, iako su u predizbornom procesu stranke opozicije zagovarale reformske pakete, sada reformski proces u praksi nepoželjan za opoziciju, iako su svi stranački lideri potpisali opredjeljenost za reforme na britansko-njemačku inicijativu. Postavlja se pitanje da li je za opoziciju opći interes reformisanja cjelokupnog sistema u FBiH manje važan od diskreditacije vladajuće koalicije. Također, dalo bi se postaviti i podpitanje da li je dosljedno tek povremeno zastupanje evropskih vrijednosti i mjenjanje stavova o dobrim namjerama EU u skladu sa tim da li je neka stranka na poziciji ili ne. Opozicioni su lideri, mahom stranaka lijevog centra, nakon usvajanja Zakona, na društvenim mrežama započeli neumjesnu prepirku o izdaji socijalnog ideala, koja je završila komentarima i kvalifikacijama možda primjerene bilo kome drugom, ali nikako i predstavnicima vlasti, naročito kada su isti nosioci akademskih titula.

Ponašanje i izjave sindikalnih predstavnika u javnom prostoru bilo je takvim da im se opravdano može spočitati odgovornost za dezinformacije koje su u toku samo jedne sedmice preplavile bh. javni prostor. Tendenciozno ukazivanje na navodnu štetu koja će donošenjem novog Zakona o radu biti načinjena radnicima i time ugroziti njihova prava, samo je pokušaj sindikalnih predstavnika da svojim istupima u javnost izvrše pritisak na donosioce odluka i time održe status quo, u čemu je opozicija, iz sebi znanih razloga, brzo popustila. Pored toga, izuzimajući sporni član koji regulira pitanje kolektivnog ugovaranja, umjesto da fokus zadrže na onome što su konkretne i stvarne sporne tačke zakona kako bi se isti unaprijedio, sindikalni predstavnici su istupanje u javni prostor odlučili odvesti u smjeru međusobnih nesporazuma kada su posrijedi (ne)uspjela protestna okupljanja i fokus izmjestiti na sve ono što nije javnim istupom kakav će dorpinijeti unapređenju Zakona. Time su dakako doprinijeli općem haosu, nepovjerenju i, još jednom, sticanju dojma da će donošenje novog Zakona o radu radnike FBiH odvesti u jaram domaćih i stranih investitora od kojih “nemamo šta dobro očekivati”, a ne ka putu uređenja tržišta rada I približavanje bh. radnog zakonodavstva onome iz EU zemalja.

Kako javnosti nije predočen nacrt Zakona i kako je izostao direktan prijenos sjednice, pojedini mediji su doprinijeli sticanju općeg dojma da Vlada donosi zakon koji će njene građane odvesti nazad u robovlasničko društvo, a njene obespravljene radnike staviti u još lošiji položaj. To, pokazalo se, nije slučaj sa novousvojenim Zakonom.  Pored toga je dobar dio medija na uštrb izvještavanja o donošenju izuzetno važnog entitetskog zakona, medijski prostor dao praćenju gore navedenog skandala na društvenim mrežama. a isti su objavljivali, ispostavit će se, i neutemeljene informacije kao „uvid“ u novi Zakon, koji je sve nas bacio u očaj, te pokazali neodgovornost prema čitaocima zasnivajući cjelokupnu javnu diskusiju na glasinama tek kreirajući, ali ne i prenoseći vijesti. Iako bi im se moglo gledati kroz prste, ako je uzeti u obzir netransparentnost predstavnika vlasti u predočavanju zakonskog nacrta javnom mnijenju, to svakako nije opravdanjem neprofesionalnog medijskog izvještavanja u onome što bi se moglo nazvati utrkom za klik više. Pored toga ili, radije, sljedstveno tome u medijskom se izvještavanju dala uočiti i nejednaka preraspodjela medijskog prostora Vladi i poziciji u vlasti te opoziciji, poslodavcima i sindikatskim tijelima.

U konačnici, cjelokupni bi se prošlosedmični napori u donošenju Zakona mogli opisati terminima neodgovornosti, nestransparentnosti i međustranačkog obračunavanja. U donošenju jednog od najvažnijih dokumenata u sklopu reformske agende, Vlada nije obezbijedila direktan prijenos izuzetno važne sjednice u FBiH te su, osim očitog kršenja ustaljenog protokola Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH, optužbe opozicije, koja reformski proces podržava samo svake prestupne godine i opće interese nosi samo u jesen jer dobro pristaju uz jeans, o navodnom kršenju Poslovnika tek glasinama o kojima građani i birači mogu samo prejudicirati. Mnogim medijima se, uprkos tome, ne mogu oprostiti propusti u izvještavanju zbog toga što je preovladao senzacionalizam, glasine i plasiranje neprovjerenih informacija, a katastrofalna netransparentnost Vlade ne može biti opravdanjem za neprofesionalno izvještavanje. Jednostavnije rečeno, svi su učesnici podjednako doprinijeli općoj zabuni građana u pokušaju da im se predoči u kojem ih pravcu reforme zaista vode.

Sad je već izvjesno, zasigurno nas vode u uređenije i sigurnije tržište za rad i ulaganje. Stoga je sasvim opravdano ponoviti, ovaj Zakon je bitna reformska mjera za Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko se nastavi sa radom u donošenju pratećeg seta reformskih mjera, ovaj će mali, ali vrlo značajan korak ka evropskim integracijama itekako napraviti razliku samo ako, za nadati se je, ne bude i posljednjim. Pri tome, važno je imati na umu i mogućnost da se Zakon o radu u budućnosti amandmanski dopunjava kako bi se dobila njegova najbolja verzija – na ovim će amandmanima i predstavnici vlasti i opozicija polagati popravni ispit. Shodno tome, sve učesnike u vlasti, ali i medije kao kreatore javnog mnijenja potrebno je pozvati na odgovornost u nastavku reformskog procesa kako bi doprinijeli kreiranju Zakona čija trenutna vrijednost leži u mogućnostima koje ostavlja privatnom i realnom sektoru u njegovom sada već zakonski regulisanom olakšanom razvitku kada je riječ o procesu zapošljavanja te, dugoročno, i boljoj klimi u gospodarstvu.

Od predstavnika se vlasti, stranačkih lidera, sindikatskih predstavnika, predstavnika poslodavaca te medija očekuje kooperativnost, transparetnost u izvještavanju javnosti, preuzimanje odgovornosti u pravilnoj procjeni zakonskih regulativa i amandmanskom djelovanju te pristojnost i odgovornost u ponašanju koje neće narušavati poslovnike i prakse rada pojedinačnih tijela i institucija. CPU, na osnovu toga, donosi infografiku koja nudi grafički sažetak prošlosedmičnih propusta. Javnost će reformske korake i napredak implementacije reformske agenda moći pratiti preko platforme www.reforma.ba koji se implementira u sklopu projekta „Monitoring implementacije Sporazuma za rast i zapošljavanje“.

Infografiku možete pogledati na našem ISSUU kanalu: http://issuu.com/cpubih/docs/kako_se_ne_donosi_zakon_o_radu_-_in

 

(Preuzimanje ovog teksta dozvoljeno je samo uz navođenje izvora reforma.ba i cpu.org.ba.)

BLOG

Kategorije

Politika Misli
6 novembar

Konferencija Stabilnost finansijskog sektora u BiH

Centar za politike i upravljanje u sklopu projekta „Promoviranje debate o ključnim reformskim politikama" organizuje konferenciju „Stabilnost finansijskog sektora u BiH“ koja će se održati u Sarajevu 6. novembra u Atrij sali hotela Evropa sa početkom u 12h. CIlj konferencije je da podstakne stručnu debatu, te sagleda napredak na provedbi strukturalnih reformi u finansijskom sektoru, kao i efekte istih na jačanje ekonomskih aktivnosti u Bosni i Hercegovini.

read more
1 decembar

ReForum: Poresko rasterećenje rada u FBiH

read more
7 juli

Konferencija "REFORUM: Politička odgovornost i polaganje računa za sproviđenje reformi"

read more
28 januar

Konferencija "REFORUM: Poboljšanje poslovnog okruženja" (1)

read more
20 maj

Okrugli stol: BH kreativne industrije - Startup za kreativce

read more
4 februar

Okrugli stol: 'Reforma i modernizacija državne pomoći kao pretpostavka ekonomskog razvoja' (1)

read more