Provođenje e-uprave u BiH – preko deset godina kašnjenja?

Bosna i Hercegovina zaostaje u provođenju reformi usmjerenih ka digitalizaciji javne uprave. Zaostatak u provođenju ovih reformskih mjera najvidljiviji je na primjeru elektronskog potpisa. Zakon o elektronskom potpisu je usvojen čak 2006. godine, dok je Ured koordinatora za reformu javne uprave osnovan još 2004. godine. Ovakvi zastarjeli propisi trebaju izmjene, te je elektronski potpis u BiH, kao uslov digitalnog poslovanja, skoro pa neiskoristiv. Skoro dvije decenije od usvajanja ovih zakona, progres je nedovoljan, a posljedice nedostatka digitalnih javnih servisa su došli na naplatu u proteklih godinu dana, pojavom pandemije uzrokovane SARS-CoV2 virusom, što je značajno otežalo administrativni rad na svim nivoima, kao i otežalo ili usporilo dobijanje usluga već oslabljenom privatnom sektoru u zemlji.

Centar za politike i upravljanje je dugo upozoravao na potrebe za digitalizacijom javne uprave, kao i na potrebu za ubrzavanjem i pojeftinjenjem javnih usluga. BiH je prema izvještaju Svjetske banke iz 2020. godine, u predpandemijskom periodu nazadovala jedno mjesto (sa 89. na 90.) u odnosu na isti Doing Business izvještaj iz 2019. godine – 89. na 90. mjesto po lakoći poslovanja, te 181 od 190 po brzini otvaranja biznisa.

U našim prethodnim materijalima (Blog, Analiza) navodili smo više nego jasnu potrebu za uvođenjem „one stop shop“ šaltera u FBiH kao i na cijeloj teritoriji RS, što bi značajno smanjilo troškove započinjanja biznisa, kao i umanjilo broj dana potreban za ostvarivanje istog, te možda i najvažnije smanjili broj i deincentivizirali uplitanje u koruptivne radnje. Kao što smo i ranije pisali, sa ovakvim poduhvatima se značajno kasni, misleći na period post-ekonomske krize iz 2008. godine, u kojem je BiH imala kompetitivnu prednost nad zemljama iz regiona, te bi takve mjere, kako su i planirane zasigurno poboljšale ekonomsku situaciju kao i unaprijedile preduzetnički duh u državi. Ali, postavlja se pitanje, šta je prepreka?

U suštini, zakonski okvir za izdavanje certifikata za kvalifikovani elektronski potpis na nivou BiH već postoji, međutim u ovom trenutku jako malo privrednih subjekata, a posebno institucija, je zainteresovano za dobijanje takvog certifikata. Državni Zakon o elektronskom potpisu postoji iako je implementiran punih 12 godina nakon donošenja. Dakle, imamo Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri Ministarstvu komunikacija i transporta BiH, imamo uspostavljen registar ovjerilaca u kojem je za sada certificirana samo jedna kompanija. Uprava za indirektno oporezivanje bi trebala u krajem drugog kvartala ove godine postati certificirano tijelo za izdavanje digitalnog kvalifikovanog potpisa, čime ćemo dobiti i e-potpis državne institucije koji u potpunosti mijenja ručni potpis i pečat, a što je sjajan resurs za primjenu u drugim javnim sistemima.

Sve države regije već dugo izdaju elektonske potpise, te je to jedan od razloga zaostatka u digitalizaciji javne uprave. Sistemi uspostavljeni u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj nude različit obim e-usluga te su različite u pregledanosti i jednostavnosti korištenja, ali ako pogledamo listu servisa i usluga, naročito u Srbiji, jasno je da imamo mnogo da sustignemo i puno da naučimo. Ipak, digitalizacija društva i poslovanja nije jednodimenzionalan izazov. Ona osim digitalizacije javne uprave uključuje druge aspekte, a to su: (1) povezanost, odnosno razvoj telekomunikacijske infrastrukture i regulacija tržišta; (2) ljudski kapital – informacijska i finansijska pismentost, (3) broj IKT stručnjaka u zemlji itd.; (4) korištenje internet servisa, odnosno pokrivenost teritorije internetom, broj ljudi koji redovno koriste internet, kako ga koriste i da li ga koriste za online kupovinu, prodaju i korištenje usluga; (5) te integracija digitalnih tehnologija u preduzećima. U nekim od ovih aspekata smo možda u prednosti u odnosu na zemlje regije, a u nekim zasigurno zaostajemo.

Koje su prednosti?

Kada se jednom sistem javne uprave digitalizuje, on postaje transparentan i automatizovan. Tretman se izjednačava prema svim građanima i pravnim licima i u potpunosti je dehumaniziran u pozitivnom smislu, uklanjajući prostor za poslovanje „preko štele“. Također, olakšavanje dobijanja raznih dozvola, proces plaćanja poreza, prijavljivanje pacijenata na redovne preglede, i druge brojne usluge postaju više fer, jeftinije, i efikasnije.  Ono što je važno naglasiti je i da trenutno postoje uslovi za provođenje ovih mjera, te ukoliko postoji i politička volja, potrebno ih je sprovesti u što kraćem mogućem roku sa ciljem ublažavanja daljih negativnih posljedica po bh. ekonomiju – prepoznajući i interes bankarskog sektora koji je djelimično uradio proces akreditacije elektronskih potpisa za sebe i svoje klijente, što ukazuje i na primjenjivost i sigurnost pomenutih principa.

Kao posljedicu pandemije vidljivo je i da su nove kompanije, kao one za online narudžbu hrane, rasle nevjerovatnom brzinom, a to su upravo tržišni ponuđači koji su restoranima nudili da digitalizuju proces narudžbe i praćenja dostave hrane. Bilo bi dobro kada odluke o digitalizaciji poslovnih procesa u firmama kompanije ne bi bile reakcija na vanredne okolnosti ili pad poslovanja, već stalna investicija u rast preduzeća.

Također, potrebno je naglasiti i potrebu za harmonizacijom primjene elektronskih propisa u oba entiteta, sa obzirom da RS, još od 2015., odnosno 2019. godine.

Šta je potrebno učiniti?

Sa obzirom na jako male pomake od početka 2020. godine, ponovićemo preporuke koje smo dali u prethodno objavljenim materijalima. Dakle, potrebno je da institucije BiH izmijene set zakonskih odredbi kako bi e-potpis bio prepoznat kao jednakovažeći vlastoručnom potpisu u svim administrativnim procedurama, a zatim započeti sa implementacijom e-Usluga i e-Registara – što bi, kako je i ranije pomenuto povećalo efikasnost i smanjilo troškove administrativnih usluga birokratskog aparata u zemlji. Dalje, potrebno je u realnom vremenu ažurirati sve izmjene i nove registracije u sudovima, ministarstvima, agencijama, upravama, službama; smanjiti vrijeme i troškove potrebne za obavljanje nužnih administrativnih procesa, a samim time i olakšati poslovanje; povećati transparentnost i efikasnost rada institucija, privatnih lica i preduzeća; kao i smanjiti prostor za zloupotrebu sistema.

E-Registri trebaju u realnom vremenu ažurirati sve izmjene i nove registracije u sudovima, ministarstvima, agencijama, upravama, službama...; smanjiti vrijeme i troškove potrebne za obavljanje nužnih administrativnih procesa, a time i administrativne barijere za poslovanje; omogućiti transparentan rad i djelovanje institucija, privatnih lica i preduzeća; te smanjiti prostor za zloupotrebu sistema. Vremena nam je preostalo, a kašnjenje od preko jednog desetljeća je već izuzetno vidljivo – danas je, više nego ikada, potrebno omogućiti ove usluge bh. privrednicima i građanima!