Izvještaj sa konferencije "ReForum: poboljšanje poslovnog okruženja"

Dana 28. 01. 2016. godine u kino sali „Kriteriona“ održana je konferencija ReForum: poboljšanje poslovnog okruženja u organizaciji sarajevskog think tanka Centar za politike i upravljanje (CPU). CPU je ugostio šestero izuzetno zanimljivih predavača iz različitih branši: poslovni svijet predstavljali su poduzetnici Edin Mehić i Amna Popovac, ispred Vijeća stranih investitora govorila je izvršna direktorica Sanja Miovčić, privatni, ali i javni medijski sektor predstavljali su urednik magazina Buka Aleksandar Trifunović i direktor novinske agencije FENA Faruk Borić, a kao predstavnik uspješne lokalne uprave prisutnima se obratio načelnik Tešnja Suad Huskić. Također, CPU je prezentirao svoju analizu E-registri i e-uprava kao instrumenti efikasnosti i transparentnosti o kojoj je govorio koautor Damir Dajanović. Konferencija je organizirana u dva modula: Realni sektor: informacije iz prve ruke i Jednostavna i odgovorna uprava, a moderirao ju je Nedžad Džudža, predsjednik Upravnog odbora CPU-a.

Svi smo mi poduzetnici

Na samom početku konferencije predavač Edin Mehić je pokušao odgovoriti na pitanje Kako se posluje u BiH? Ovaj serijski poduzetnik, investitor i biznis savjetnik, rodonačelnik startup scene u Sarajevu, ponudio je osobit uvid u bosanskohercegovačko poslovanje kroz, kako je sam istakao, metodologiju ekonomske forenzike. Nakon što je situirao poduzetnički duh u urođenu potrebu čovjeka za neovisnošću i samoaktualizacijom, Edin je na jednostavan, ali uvjerljiv i efektan način „secirao“ osnovne probleme koji opterećuju poslovanje u Bosni i Hecegovini. Podsjetivši publiku na pojam KPI (Key Performance Indicator – Ključni indikatori uspjeha) koji služi da poslovni ljudi analiziraju uspješnost poslovanja i uspjeh operacija kompanije, te da svaki ozbiljan i uspješan biznis kontinuirano analizira ključne indikatore uspjeha, naveo je da i oni koji rade i djeluju u javnoj upravi, također moraju raditi iste analize, kako bi mogli ocijeniti svoj rad i izvijestiti svoje poslodavce, odnosno građane, o svom radu. U tom kontekstu se osvrnuo na činjenicu da poslovno okruženje možemo procijeniti kroz tri jednostavna podatka (broj poduzetnika, broj novoosnovanih kompanija, te indeks optimizma), te je zaključio da nije teško ustanoviti koje su najveće prepreke privrednom procvatu u našoj zemlji.

Pored toga što je BiH fundamentalno nepravedno društvo u kojem se stvorila svojevrsna privilegirana „budžetska klasa“, kao daleki i iskrivljeni odjek socijalističkog naslijeđa, Edin je naveo da su važni faktori i nerazumijevanje poduzetništva, odnosno odbijanje političke elite da poduzetništvo odredi kao društveni i politički cilj br. 1.

Prema njemu, poduzetnike u njihovoj bosanskohercegovačkoj poslovnoj avanturi najviše ugrožava (po čemu smo slični drugim zemljama) politička nestabilnost i razgranata, teško savladiva mreža birokratije, ali na zapanjujuće visokom drugom mjestu je pristupkapitalu (po čemu se od ekonomski naprednijih zemalja itekako razlikujemo). To su sve dijagnoze. Koja su rješenja? Edin predlaže porezne olakšice i fleksibilnost za novoosnovane firme kao polugu poticaja i podrške za nastavak poslovanja, olakšan pristup kapitalu kroz različite fondove (kakav bi npr. bio fond rizičnog kapitala), te konačno, stavljanje poduzetništva, stvaranja poslova i vrijednosti kao društveni, medijski i politički cilj br.1.

Perspektive stranih investitora

Entuzijazam pobuđen Edinovom omiljenom metaforom poduzetnika kao avanturiste i poslovnog okruženja kao nabujale i plodne prašume, kojoj su za rast potrebni samo odgovorajući uslovi, donekle je splasnuo susretom sa neumoljivim faktima izvještaja Poslovni barometarVijeća stranih investitora koji je u narednom izlaganju predstavila izvršna direktorica Sanja Miovčić. Zašto nas izbjegavaju strani investitori, pitali smo Sanju. Odgovor ne može biti jednostavan – i upravo je težnja ka boljem razumijevanju kompleksnih uzroka tegoba stranih investitora u BiH rezultovala iscrpnim izvještajem koji je kroz anketno istraživanje stranim kompanijama ponudio mogućnost da upute na najveće probleme s kojima se susreću.

Generalno, prema Poslovnom barometru, strani investitori su većinom umjereno nezadovoljni poslovnom klimom u BiH (gdje 48% stranih investitora bh. poslovnom okruženju daje ocjenu 2, na skali od 1 do 5). Za Bosnu i Hercegovinu odlučuju se ponajviše zbog velikog potencijala domaćeg tržišta, te geografskog i strateškog položaja BiH. Najvećim preprekama smatraju, prije svega, političku nestabilnost, potom birokratiju, slijede nedostaci u izvršenju sudskih odluka, nedostaci u radu Porezne uprave i sama porezna politika. Prijedlog investitora je da se u cilju unapređenja poslovnog okruženja ponajprije radi na boljoj vladavini prava, a prioritet su i reforme u javnoj upravi, obrazovanju i pravosuđu, poticaji za zapošljavanje i investicije. U konačnici, 71% ispitanika iz stranih kompanija vjeruje da se poslovni ambijent nije promijenio, dok 29% smatra da su se uslovi za strane investitore čak i pogoršali.

Jasno, možda svi ljudi zaista u sebi skrivaju poduzetnički duh, kako nam je poručio Edin Mehić, no, prema podacima VSI, Bosna i Hercegovina nikako nije, ili bar – još uvijek nije – ona plodna prašuma u kojoj poduzetnik, odnosno investitor, može pronaći vlastitu šansu.

Sami mehanizmi nisu dovoljni

U nastavku konferencije dodat je još jedan teg na stranu poslovnog entuzijazma i inicijative: svestrana poduzetnica Amna Popovac je iz grada na Neretvi donijela pozitivne priče o mladim ljudima koji imaju sjajne i uspješne poslovne ideje i ne boje se prezentirati ih. Amna je navela primjer Intera tehnološkog parka, koji je u Mostaru organizirao uspješan Startup Weekend, te poslovni park Spark, startup akcelerator usmjeren na nove tehnologije. Iznenađujući primjer bio je i Ekonomski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, gdje je Amna učestvovala na nekoliko internih studentskih takmičenja, svjedočeći sjajnim poslovnim idejama studenata, baziranim na prepoznatljivim hercegovačkim blagodetima: poljoprivredi i turizmu.

Da bi balans, pak, između nekoliko briljantnih primjera i uglavnom sive stvarnosti bio sačuvan, Amna se potrudila da prezentira i još jednu temu čiji je glasnogovornik tokom proteklih godina postala: riječ je o rodno odgovornom budžetiranju. Najnoviji podaci Federalnog ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta pokazuju da budžeti planiraju podjednako niska poticajna sredstva za žene i mlade, a Amna je naglasila i apsurdnu činjenicu da su se ugovori za 2015. godinu potpisivali u posljednjem mjesecu iste godine. Brojne komisije za ravnopravnost spolova, čemu svakako pripada i ekonomska ravnopravnost, ne doprinose previše ostvarenju ovog cilja, naročito s obzirom na to da se aktivnosti u okviru ovih komisija „prepuštaju“ opozicionim strankama, zbog prešutnog, a očiglednog stava da te komisije nisu dovoljno važne i uticajne. Poraznom podatku da tek 12,3% općina u BiH uzima u obzir pitanja ravnopravnosti spolova pri izradi i provedbi općinskog budžeta, treba dodati i da 16% općina finansira posebne programe ili projekte ženskog poduzetništva. Čak i u ovim slučajevima, tvrdi Amra, riječ je o djelatnostima koje su tradicionalno shvaćene kao ženske (poljoprivreda, ručni rad, i sl.) dok se žensko prisustvo u konvencionalno muškim privrednim granama kroz ove projekte rijetko podržava.

Mehanizmi uspostavljanja ekonomske rodne ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini mogu biti itekako funkcionalni ako bi se slovo zakona implementiralo na pravi način – međutim, tek njihovo postojanje nipošto nije dovoljno bez preduzimanja konkretnih aktivnosti.

Kako misliti lokalno

Načelnik Općine Tešanj, Suad Huskić, u svom je izlaganju ocrtao ključne socio-ekonomske politike koje su od Općine Tešanj već načinile privredni Grad sunca koji ne prestaje bujati. Između ostalih, Huskić je naglasio važnost povećanja efikasnosti i smanjenja općinske administracije. Naglasio je da, kao Općina sa najmanjim brojem službenika po glavi stanovnika u BiH, pružaju brze i kvalitetne usluge svojim građanima i privrednicima. To im je omogućilo uvođenje elektronskih registara, a digitalizacijom svih zahtjeva su uveli upravo ono o čemu je Edin Mehić u uvodu i govorio: analizu uspješnosti poslovanja i kvaliteta pruženih usluga. U općini Tešanj je fokus na bujanje privrede, realnog, odnosno privatnog sektora u industrijama koje su u Tešanju tradicionalno zastupljene, ali je pokretanje javno-privatnog dijaloga omogućilo Tešnju da privuče i nove ideje i investitore.

Akcenatirajući svijest stanovnika svoje općine da se za svoju sudbinu i ekonomsku održivost trebaju sami pobrinuti, istakao je da su općinske politike poticaja fokusirane na dodjelu poticaja mladima s ciljem izgradnje privredne sredine u kojoj mladima odlazak iz ekonomski posrnule sredine nije opcija, te da takva politika ima zavidan uspjeh.

Sredstva koje Tešanj ulaže u svoje mlade su opravdana činjenicom da je najveći broj podržanih ideja uspio na tržištu, ali i da je broj kreiranih radnih mjesta od tih sredstava uveliko premašio očekivanja. Drugim riječima, načelnik Tešnja je vrijeme svog izlaganja iskoristio za promicanje uzornih reformskih lokal- i real-politika koje su pokazale kakve reforme Bosna i Hercegovina zaista treba u odnosu na teške nalaze njene trenutne ekonomske situacije. Naglasio je da je široki konsenzus i velika participacija svih političkih subjekata u općini omogućila Tešnju da napravi uspjeh koji svojim resursima i pozicijom nije predodređen za tako nešto, ali i da trenutna raspodjela poreskih sredstava ne vrednuje adekvatno uspjeh lokalnih zajednica. Još je i dodao da, iako jedan model nije moguće kopirati zbog geografskih, infrastrukturnih i drugih objektivnih razloga, sva znanja i iskustva na raspolaganje stavljaju svim općinama u BiH, ukoliko neka od njih pokaže interesovanje za ista.

Ekonomija kao medijska dekontaminacija

Potom je na ReForumu uslijedila panel diskusija u kojoj su Faruk Borić, ispred Federalne novinske agencije i Aleksandar Trifunović, ispred Centra za informativnu dekontaminaciju mladih, otvorili pitanja medijske odgovornosti u kreiranju javnog mnijenja čiji interesi nisu pomno praćenje reality programa nego onih novinskih rubrika koje raspliću priču o pozitivnoj i uzornoj privredno-poduzetničkoj Bosni i Hercegovini. Trenutna medijska stvarnost je crno-hronična, senzacionalistička i potpuno podalizi neukusima publike. Medijski radnici su nedovoljno plaćeni i potpuno nesvjesni da njihovo i kolektivni blagostanje ovisi o jačoj ekonomiji zemlje, o kojoj rijetko izvještavaju. Mladi kadar je u visokoškolskim klupama uskraćen za nova i praktična znanja, te je nespreman za zahtjevno i samotransformirajuće medisjko tržište rada. Naglašeno je da mediji Bosne i Hercegovine moraju biti katalizator reformskih procesa u zemlji, ali i  sami moraju proći reformu, naročito kada su u pitanju javni servisi.

Informatizacija javne uprave

Finalni dio konferencije bio je rezerviran za predstavljanje analize Centra za politike i upravljanje E-registri i e-uprava kao instrumenti za efikasnost i transparentnost. O analizi je govorio koautor Damir Dajanović iz NVO Zašto ne koji je tematici pristupio sa stanovišta praktičnosti i izvodivosti implementacije elektronskih servisa u BiH, neprekidno naglašavajući da je za uvođenje ove inovacije potreban zaista minimum političke volje, jer potrebna znanja i vještine Bosna i Hercegovina već ima.  Nabrojavši (odnosno ponovivši) sve negativne strane aktuelnog poslovnog okruženja u BiH (previsoki doprinosi, kompleksan proces registracije preduzeća, dugotrajne procedure plaćanja poreza), Damir se osvrnuo i na pozitivne pomake kakvi su vidljivi ponajprije u rijetkim lokalnim zajednicama (timovi za pomoć investitorima pri registraciji firme u Kaknju i Tešnju), potom ocijenivši novootvoreni servis Porezne uprave FBiH za online plaćanje poreza kao izuzetno pozitivan, kao i jednošalterski sistem za registraciju preduzeća APIF-a u Republici Srpskoj, te je istakao da se u saradnji nadležnih institucija ovi pozitivni servisi trebaju implementirati u oba entiteta. Damir je publiku obavijestio o najnovijim događanjima vezanim za ovu tematiku, a to su usvajanje neophodnih zakonskih akata o elektronskom potpisu i elektronskom dokumentu u Republici Srpskoj, te saglasnost Vijeća ministara za formiranje Ureda za nadzor i akreditaciju CA pri Ministarstvu prometa i komunikacija BiH, čime smo korak bliže punoj implementaciji Zakona o elektronskom potpisu BiH.