Održan ReForum: Kreativne industrije i ekonomski razvoj

ReForum „Kreativne industrije i ekonomski razvoj“, na kojem se govorilo o stanju kulturnih i kreativnih industrija u BiH, njihovom značaju za rast ekonomije u cjelini, te mogućnostima za dalji razvoj, održan je 24. marta u poslovnom centru „Networks“ u organizaciji Centra za politike i upravljanje. Konferencija je održana u sklopu CPU-ovog projekta „Razgovarajmo o reformama“ kojima se pažnja javnosti pokušavala skrenuti na ključne reforme potrebne za razvoj bh. društva.

Zaključci:

• U BiH nedostaje percepcije KKI kao pokretača razvoja
• KKI su jedan od nosilaca socio-ekonomskog napretka društva
• KKI potrebno obrazovanje, zapošljavanje, te privlačenje međunarodnog kapitala

• Razvoj KKI zavisi od više faktora - institucionalnih i kulturalnih uslova, pravne i ekonomske prakse, tranzicije, intervencije vlada, te uopšte uloge države u razvoju koji je determiniran obavezama zasnovanim na Vašingtonskom konsenzusu, Santiago konsenzusu, različitim projektima kao što su MDG 2000-2015, SDG 2015-2030, te uopšte zahtjevima EU, njihovim strategijama, fondovima i projektima

• Intervencija vlade potrebna kako bi se stvorile pretpostavke za samouređeno tržište u kojem bi se KKI mogle neometalno razvijati
• Nepotizam i korupcija u BiH sprječavaju razvoj KKI

• Prisutna stigma o javnim institucijama KKI u BiH u smislu nekričkog osporavanja njihovog kvaliteta i tradicije
• Brojne institucije vezane za KKI, posebno privatne i organizacije civilnog društva, nisu dovoljno kompetentne za ovu oblast
• Prisutna negativna karakteristika da su iste osobe zaposlene u javnom, privatnom i civilnom sektoru istovremeno
• Filmska industrija zavisi od razvoja tehnologije, državne regulative, demografskih gibanja, te promjena u ponašanju korisnika u smislu korištenja različitih medija
• Razlog tržišnog neuspjeha filmske industije su neefikasnost tržišta, nepostojanje ravnoteže između ponude i potražnje, ali i djelovanje onih za koje bi savršena konkurencija bila štetna
• Velike filmske kompanije uspjeh duguju koncentraciji kapitala i stvaranju klastera, podjeli rizika kroz partnerstva, predprodaju ili koprodukciju te, što je posebno bitno, fiskalnim olakšicama i subvencijama
• Razvoju filmske industrije i njenom finansiranju pridonose poreske olakšice, redistributivne takse, grantovi i subvencije, kao i privatni investitori i porezne olakšice namijenjene njima, te bankovni krediti
• Kreativni proces osnovni je pokretač inovacija i progresa

Preporuke:

• Uspostavljanje mjera za stvaranje preduslova za povoljniji poslovni ambijent za razvoj KKI, mjera za jačanje kulturne i kreativne industrije, te mjera koje trebaju osigurati spill over učinke sa KKI na ostatak privrede i društva
• Uspostaviti jedinstvenu strategiju za razvoj KKI na nivou BiH
• Tokovi novca usmjerenog prema KKI moraju biti transparentni
• Prikupiti i objaviti statističke podatke o KKI u BiH
• Osim postojećih institucija formalnog, razvijanje i neformalnog obrazovanja u cilju unaprjeđenja upravljačkih struktura u kompanijama KKI
• Umrežavanje zaposlenih u KKI
• Jačanje institucionalne i infrastrukturne podrške KKI (podrška naučno-istraživačkim i razvojnim aktivnostima, razvoju ljudskih resursa i poboljšan pristup finansiranju)
• KKI moraju imati prioritet u odnosu na druge industrije

Izvještaj

Na ReForumu su govorili Almir Peštek i Jasmina Osmanković, profesori na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Edin Mehić ispred Networksa, te ispred Sarajevo Film Festivala, kao predstavnik filmske industrije u BiH koja je izvozno orijentisana i privlači veliku količinu stranog kapitala, Jovan Marjanović.

Profesor na Ekonomskom fakultetu UNSA Almir Peštek jedan je od autora analize Ekonomskog instituta Sarajevo „Kreativne industije u Kantonu Sarajevo“, kojom se pokušalo pozitivno uticati na ubrzanje socio-ekonomskog razvoja u Kantonu Sarajevo putem poticanja razvoja KKI u saglasnosti sa razvojnim usmjerenjima sadržanih u strategiji ekonomskog rasta Evropske unije „Evropa 2020“.

Zaključak do kojeg su autori došli na samom početku istraživanja je da u BiH manjka percepcija KKI kao pokretača razvoja. Prema Strategiji razvoja KS 2020, usvojenoj prošle godine, a na koju se naslanjala studija Ekonomskog instituta, baza podataka sa činjenicama iz oblasti kulture uopšte ne postoji, a zvanična statistika prati samo neke pokazatelje. Također, zakonski okvir nije usklađen sa zahtjevima EU. Peštek je kao problem također izdvojio i činjenicu da kapaciteti kulture nisu ravnomjerno raspoređeni na prostoru KS. Ono što predstavlja pozitivan pomak je to što je KS u Strategiji definisan kao kreativno i kulturno raznolika regija ugodna za život i poslovanje - vizija Kantona u kojoj se nalazi odrednica KKI.

Nakon što se osvrnuo na osnovne karakteristike KKI u Kantonu Sarajevo, Peštek je prisutnima pokušao detaljnije pojasniti sam pojam KKI. Prema definiciji UNESCO-a kulturne industrije su „industrije koje stvaraju, proizvode i komercijaliziraju nematerijalne sadržaje kulturne prirode. Takvi su sadržaji, u obliku proizvoda ili usluge, obično zaštićeni autorskim pravima". S druge strane, kao širi pojam, kreativne industrije uključuju kulturnu industriju ali i svu kulturnu i umjetničku proizvodnju. Danas se uglavnom na nivou EU prihvata Eurostatova definicija kulture koja obuhvata umjetničko i spomeničko naslijeđe, vizuelne umjetnosti, arhitekturu, arhivsku i bibliotečku djelatnost, izdavaštvo, izvođačke umjetnosti, audio-vizuelne djelatnosti i multimediju.

U zemljama Jugoistočne Evrope, uključujući i BiH, ne postoje zvanične definicije kreativne industrije niti klasifikacija sektora koji čine te industrije. Umjesto toga, u ovim zemljama je zastupljen tradicionalni pristup kreativnim industrijama koji obuhvata polja kulturnog stvaralaštva kao što su muzika, film, knjige i audiovizuelna produkcija, ali ne i softver, oglašavanje ili dizajn. Kreativne industrije se ne smatraju specifičnim sektorom ni u kulturi, ni u ekonomiji, i ne doživljavaju se kao potencijalno profitabilan sektor.

Ono što je Peštek izdvojio kao posebno bitno, a što još uvijek nije prepoznato u BiH, je da KKI predstavljaju mješavinu umjetnosti, kulture, tehnologije i trgovine. Ono što povezuje ove aktivnosti je činjenica da se njihovi proizvodi javljaju u vidu autorskog prava ili intelektualnog vlasništva, čime se osigurava okvir za pretvaranje kreativnosti u ekonomsku vrijednost.

Osnovni modeli KKI su britanski DCMS model koji se zasniva na djelatnostima koje zahtijevaju kreativnost, vještine i talent, a imaju potencijal za rast i stvaranje radnih mjesta; model simboličkog teksta kao tipičan model pristupa kulturnim industrijama, zasnovan na industrijskoj proizvodnji i diseminaciji simboličkog teksta; model koncentričnih krugova koji se temelji na pretpostavci da kreativne ideje nastaju u jezgri kreativnih umjetnosti u obliku teksta, zvuka i slike i da se zatim šire i rasprostiru izvan same jezgre; te WIPO model autorskih prava koji je zasnovan na industrijama koje su direktno ili indirektno uključene u stvaranje, preradu, proizvodnju, prenos (emitiranje) i distribuciju autorskih prava.

Savremeno shvatanje ekonomskog razvoja podrazumijeva upravo ujednačeno povezivanje kulturnih aktivnosti i industrijskih sektora, sa posebnim naglaskom na nove ideje i njihovu kreativnu primjenu u generisanju ekonomskog razvoja - borbi protiv nezaposlenosti, doprinosu kreiranju nove dodane vrijednosti, razvijanju vanjske trgovine (izvoza), jačanju socijalne inkluzije, društvenom i kulturnom razvoju, porastu kvaliteta života, borbi protiv nezaposlenosti mladih i ostalim indikatorima socio-ekonomskog razvoja.

Sektori koji su najviše doprinijeli generisanju prihoda od kreativnih industrija, naglasio je Peštek, su televizija i vizuelne umjetnosti. Međutim, dodao je, ako bi se posmatrao produktivnost sektora, igre, oglašavanje i arhitektura imaju najveće prihode po zaposlenom radniku.

Nastavljajući govoriti o važnosti razvoja KKI, Peštek je izdvojio četiri zajedničke karakteristike radne snage u kreativnim sektorima širom svijeta: visoka zaposlenost mladih, visoka produktivnost, nezavisnost i preduzetništvo, te visok nivo obrazovanja.

Kada su u pitanju preporuke za poboljšanje situacije u oblasti KKI u Kantonu Sarajevo, analiza koju je prezentovao Peštek oslanjala se na analizu evropskog iskustva i njihove dobre prakse, te je izdvojila tri dimenzije intervencija - mjere za stvaranje preduslova za povoljniji poslovni ambijent za razvoj KKI, mjere za jačanje kulturne i kreativne industrije, te mjere koje trebaju osigurati spill over učinke sa KKI na ostatak privrede i društva.

U skladu sa EU statističkim okvirom, sektor kreativnih i kulturnih industrija u Kantonu Sarajevo sastavljen je od 46 djelatnosti koji su grupisani u 12 podsektora. Dvanaest podsektora čine muzeji, knjižare i nasljeđe, umjetnost, muzika i izvedbene umjetnosti, dizajn, film, fotografija, zanati (umjetnički i tradicionalni obrti), arhitektura, računarski programi, igre i novi mediji, elektronski mediji, izdavaštvo, oglašavanje i tržišno komuniciranje.

Peštek je naglasio kako je prijeko potrebno razviti neformalno obrazovanje u cilju unaprjeđenja upravljačkih struktura u kompanijama KKI, ali i potrebu umrežavanja radi saradnje onih koji djeluju u KKI.

Uopšte Peštek smatra kako je potrebno ojačati institucionalnu i infrastrukturnu podrške, ojačati KKI i ubrzati spill over učinke. Kada je u pitanju jačanje institucionalne i infrastrukturne podrške, Peštek smatra kako ona podrazumijeva davanje podrške naučno-istraživačkim i razvojnim aktivnostima, razvoju ljudskih resursa i poboljšan pristup finansiranju.

Na konferenciji je govorila i profesorica Jasmina Osmanković, redovni profesor Međunarodne ekonomije i razvoja na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te članica Odbora za ekonomske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Centra za krš i održivi razvoj Akademije nauka i umjetnosti BiH. Prof Osmanković se posebno osvrnula na relevantne elemente za angažman države, tokove financijskih sredstava prema KKI, te navela relevantne primjere.

Posebnu pažnju je posvetila nekim problemima kod intervencije države u zemljama u razvoju i tranziciji referirajući se na Šterna (1999), zatim institucionalne i kulturne preduvjete za vođenje djelotvorne politike razvoja KKI temeljene na tržištu prema Keyfitz i Durhman  (1991), pravne i ekonomske prakse koje potiču tržište KKI referirajući se na Keyfitz i Durhman (1991), neoliberalni koncept i pristup koji se oslanja na slobodno tržište 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća kao okvir za intervenciju države u svim sektorima, pa i u KKI. Posebna pažnja je posvećena Vašingtonskom i Santiago konsenzusu, te projektima MDG i SDG kao pristupima oko kojih postoji konsenzus svih međunarodnih razvojnih institucija (IMF, WB) i drugih bitnih agencija.

Osmanković je navela pozitivne primjere, kao što su kooperacija Zlatare „Sofić“ i Zemaljskog muzeja BiH, veoma duga tradicija vezana za zaštitu autorskih prava i intelektualnog vlasništva i značajna financijska sredstva, te Sarajevo Film Festival.

Profesorica je pomenula i visoki deficit BiH u odnosu na neke države u regiji vezano za sektor KKI. Naglasila je potrebu jasnog i preciznog praćenja financijskih tokova po svim izovorima, te praćenja efekata uz respektiranje svih onih koji pune budžet i po tom osnovu trebaju biti informirani i „nagrađeni“ za svoja izdavajanja za KKI. Također, naglasila je potrebu borbe protiv korpucije, te decentralizaciju i participaciju prmjerenu osobenostima KKI.

Ispred Sarajevo Film Festivala, kao najpopularnijeg brenda filmske industrije u BiH, govorio je Jovan Marjanović. On je na samom početku svog izlaganja ocrtao filmsku industriju kao globalan biznis sa visokom potrebom za kapitalom. Osim toga, kao osnovne karakteristike ove industrije naveo je zaradu ili finansiranje sa velikog broja različitih teritorija, te kamatne stope, kurs različitih valuta, postojanje fiskalnih olakšica i subvencija u različitim državama. Ovo su razlozi, dodao je Marjanović, na osnovu kojih se biraju lokacije za snimanje filmova.

Takozvanu kontracikličnost filmskog biznisa Marjanović je također izdvojio kao bitnu karakteristiku industrije. Pojašnjavajući pojam, Marjanović je naveo kako filmska industrija obično raste u nerazvijenim ekonomijama i obrnuto, iz prostog razloga što se potrošači u ekonomski nerazvijenim državama češće opredjeljuju za film kao jeftiniji vid zabave. Filmska industrija danas, naveo je, uveliko zavisi od razvoja tehnologije, državne regulative, demografskih gibanja, te promjena u ponašanju korisnika u smislu korištenja različitih medija. Na osnovu toga, Marjanović je izdvojio tri ključna faktora koja utiču na strukturu svake filmske industrije na svijetu - kapital, stručnost i državnu regulativu.

Upravo ova tri faktora ključna su za definisanje diskrepance u uspjehu između oligopola holivudske filmske industrije s jedne, te nezavisnih i nacionalnih kinematografija s druge strane. Razlike su u veličini, odnosno obimu poslovne strukture, dostupnosti i cijeni kapitala, pristupa vodećem talentu te polugama moći u odnosu na dobavljače i potrošače.

Ono što filmsku izdvaja od drugih kulturnih industrija jesu simbioza između studija i nezavisnih kompanija; značaj sadržaja jeftinijeg u odnosu na holivudske filmove, mahom umjetničkog (arthouse) ili žanrovskog filma koji su najčešći proizvod nezavisnog sektora; odmak od globalnih filmskih zvijezda; kao i otvaranje novih tržišta. Ipak, dodao je, stroga polarizacija između holivudskog sadržaja i svega ostalog je i dalje realnost.

Ukoliko filmska industrija bilježi tržišni neupspjeh, smatra Marjanović, razloge treba tražiti u neefikasnosti tržišta, nepostojanju ravnoteže između ponude i potražnje, ali i djelovanju onih za koje bi savršena konkurencija bila štetna.

Stoga Hollywood, kao i druge uspješne filmske kompanije, svoj uspjeh duguju, između ostalog, koncentraciji kapitala i stvaranju klastera, podjeli rizika kroz partnerstva, predprodaju ili koprodukciju te, što je posebno bitno, fiskalnim olakšicama i subvencijama.

Zbog toga je bitno naglasiti i da su osnovne sirovine filmske industrije, bez kojih ona ne može opstati, autorski i glumački talenat, tehničke vještine, preduzetništvo, novac, usluge, infrastruktura i već postojeća intelektualna svojina (romani, kratke priče, scenaristička građa, itd.), a glavni subjekti preduzetnici, autori, izvođači i zanatlije te davaoci infrastrukturalnih servisa i davaoci profesionalnih usluga.

Prema vrijednosnom lancu filmske industrije, potrošnja je osnovni element finansiranja projekata. Međutim, izvan vrijednosnog lanca, razvoju industrije i njenom finansiranju pridonose poreske olakšice, redistributivne takse, grantovi i subvencije, kao i privatni investitori i porezne olakšice namijenjene njima, te bankovni krediti. Podsticanje elemenata izvan vrijednosnog lanca posebno su bitni kada se u obzir uzmu ogromni troškovi zarade u filmskoj industriji.

Edin Mehić je, ispred Networksa, izlaganje počeo pitanjem zašto je njemu kreativna industrija važna, te ukazao na to da se na kreativne industrije gleda kao na nešto (isuviše) genijalno, pogotovo kada je riječ o urbanim centrima.  Ukazavši potom na interdisciplinarnost kreativnih industrija, tačnije njima implicitan cross-cutting (međuprožimanje ovih industrija), naglasio je kako su upravo one, kao takve, nositeljicama socio-ekonomskog napretka. Prezentirajući neke od fotografija tranzicijske Bosne i Hercegovine, prisutne je upozorio da su to sadržaji koji jako sliče prizoru Londonu s početka 80ih godina prošlog stoljeća – Mehić se, u kratkim crtama, dotaknuo i toga kako je Britanija, netom nakon perioda agresivnog tačerizma, u svoju kulturu, pod sloganom „Cool Britannia“, udahnula novi život, ostavljajući trag ne samo u revitalizaciji svog turizma. Mehić je potom rekao kako se prava slika Balkana može najbolje vidjeti upravo kada se ode vani - na jednoj od internacionalnih konferencija na kojoj se pričalo o sjedinjenoameričkom finansijskom meltdownu koji je rezultirao brojkom od čak 8% nezaposlenih, bilo je očuđujućim iznova spoznati da na svijetu postoje i zemlje čija je, i to konstantna, procentualna nezaposlenost ona koja seže do čak 25%. Naglasivši kako je nedostatak aktivnost vrlo ozbiljan sigurnosni problem, Mehić je rekao kako se stabilnost jednog društva može ogledati upravo u stopama njegove nezaposlenosti.

Ukazajući na rđavost modela razmišljanja prema kojemu se problemi žele riješiti preko noći, istaknuo je kako je njemu lično, start up izuzetno važan kao način razmišljanja, prije svega zato što to nije, kao što se ustaljeno shvata, prolazna moda ili trend, nego upravo novi način na koji se stvari misle te mu je ključan, kako je izlagač naglasio, i poduzetnički drive. Ispričavši priču o malom timu ljudi koji je proizvođače brijača zavio u crno tako što je pokrenuo biznis dostavljanja brijača na kućnu adresu svakih sedam do deset dana, ukazao je na to kako mnogi nisu svjesni da svaka inovacija i progres dolaze upravo kreativnim procesom. Način promjene samog načina razmišljanja je izuzetno važan, te je Mehić, napravivši otklon od filma koji je za takav primjer prekompleksan i „težak“, rekao kako mu nije jasno da jedan grad ima muzej koji propada - institucija kulture uspijeva propadati i biti u dugovima, čak i nakon svekolike podrške - sve je to, smatra Mehić, nedostatak poduzetničkog znanja.

No da sve ne bi bilo tako crno, ukazao je i na svjetle tačke i načine na koje kreativne industrije stvaraju iskre - često se susretao sa mladim ljudima koji su imali pritužbe na svoje klijente smatrajući ih nesofisticiranim korisnicima njihovih dizajnerskih usluga. Mehić je kao svijetao primjer naveo da ti isti dizajneri sada upošljavaju ljude koji nisu shvatali vrijednost njihovog rada. Rekavši to, i dodavši kako je vrlo alergičan na priče o ulaganjima u poljoprivedni potencijal Bosne i Hercegovine, naglasio je kako kreativne industrije moraju biti prioritet. Kao prvi temelj pomaganja ideji da sija, istakao je kako je vrlo bitno posvetiti joj se. Pored toga, bitno je i preduzetništvo, imati ljude spremne na preuzimanje tog rizika, te potom, kao treće, ali ništa manje važno, imati više hackera, ljudi koji mogu maštati i pronicati u nove business modele, a to, prema njegovom mišljenju, sa beskonačnim nizom izazova oko nas, nije teško.