Finansijski sektor BiH u doba pandemije: Šta očekivati?

Pandemija koronavirusa pogodila je sve zemlje svijeta, kako direktno tako i indirektno (ekonomski).  U vrijeme kada sve države svijeta doživljavaju ekonomsku stagnaciju i srednjoročni pad privredne aktivnosti (pri čemu se ekonomski oporavak razvijenih tržišta očekuje tek sredinom 2021. godine), mala i slabo rastuća ekonomija BiH neminovno će osjetiti negativan utjecaj smanjenja ekonomske aktivnosti u eurozoni. Ova pojava odrazit će se negativno na sve segmente bosanskohercegovačke ekonomije, koja je predominantno ovisna o potrošnji i izvozu dobara. Ovu tvrdnju podupire i činjenica da je, u periodu od februara 2020. do kraja maja 2020. godine, posao izgubilo oko 18.800 radnika u FBiH[1], te 3.997 radnika u RS[2].

Prema Redovnom ekonomskom izvještaju Svjetske banke, trenutno postoje dva scenarija prognoziranja smanjenja BDP-a BiH – osnovni i pesimistični. U osnovnom scenariju koji predviđa blagi oporavak, a naposlijetku i izlaz iz recesije, BDP će doživjeti pad od 3,2% u 2020. godini, dok će u 2021. doživjeti rast od 3,4%. Ipak, u pesimističnom scenariju prognozira se pad od 4% u 2020. godini. Ovaj podatak pokazuje ozbiljniju prijetnju dubokoj recesiji, s obzirom na već postojano usporenje ekonomske aktivnosti iz 2019. godine tokom koje je smanjen rast realnog BDP-a BiH sa 3,6% u 2018. godini na 2,8% u 2019[3].

Ono što je dodatno zabrinjavajuće je i činjenica da će ograničeno poslovanje najviše imati utjecaja na mala i srednja preduzeća koja u svakom slučaju imaju ograničenu pristup kapitalu[4]. Takva preduzeća imaju oko 60% učešća u BDP-u BiH, te zapošljavaju oko 60% ukupne radne snage[5], iz čega se može zaključiti da će ograničenje u poslovanju ovih preduzeća imati značajne posljedice na sveukupnu ekonomsku situaciju u BiH. Tržište malih i srednjih preduzeća je predominantno usmjereno na domaće stanovništvo, gdje je privatna potrošnja stanovnika u BiH  izgubila trend rasta. Iz ovog razloga se predviđa pad potrošnje od -2,6% u 2020. godini. U tom svjetlu, bh. ekonomija, čiji je rast trenutno zasnovan na potrošnji i izvozu, će u narednom periodu biti oštećena[6]. Ukoliko ne bude novca koji se može trošiti, preduzeća će trpiti gubitke, smanjiti brojeve zaposlenih, što će rezultirati stvaranjem svojevrsnog začaranog krug negativnih ekonomskih faktora.

Kada je riječ o izvozu, prvi pokazatelji vanjskotrgovinske razmjene za mart i april pokazuju pad izvoza za 479 miliona KM, a uvoza za 910 miliona, što je direktni rezultat pada ekonomske aktivnosti i potrošnje stanovništva.[7] [8] Iz tog razloga, važnost adekvatno kapitaliziranog bankarskog sektora i kreditnog kapitala bankarskog sektora – kao izvora finansiranja kako privrede, tako i građana, dolazi do izražaja u narednim mjesecima,  kako bi se podržala solventnost kompanija, investiranje i opšta potrošnja.

Uveliko se postavljaju mnoga pitanja vezana za ekonomsku stabilnost BiH. Jedno od najvažnijih pitanja jeste sljedeće – da li će banke u BiH moći izdržati globalnu ekonomsku stagnaciju i kako će se ublažiti negativni efekti po stabilnost finansijskog sektora?

Odbor za finansijsku stabilnost (Financial Stability Board, skr. FSB[9]) objavio je u martu 2020. godine saopštenje u kojem se javnost ohrabruje, ističući značajno stabilnije stanje finansijskog sektora na globalnom nivou, te povećanu mogućnost podnošenja šokova u odnosu na prethodne krize. Zasluge za tu pojavu pripisuju se sveobuhvatnim reformskim procesima provedenim poslije globalne ekonomske krize 2008. godine[10].

Bankarski sektor

U 2019. godini, prema izvještavanju Agencije za bankarstvo FBiH, profitabilnost bankarskog sektora je povećana za 1,7% u odnosu na 2018. godinu (oko 251 milion KM bruto prihoda[11]), dok je u Republici Srpskoj zabilježeno povećanje od oko 2% (oko 84 miliona KM bruto prihoda[12]) - oba zaključno sa 30. septembrom 2019. godine. Posmatrajući ove informacije, da se zaključiti da je strana ponude stabilno rastuća i zadovoljavajuća, te da bankarski sektor bilježi konstantan rast poslovanja, pokazujući stabilnost. Tome doprinosi i činjenica da je kreditni rejting BiH,  prema Standard & Poor's mjerilima održan na nivou B, sa pozitivnim izgledima. Takav trend utjecao je i na smanjenje kamatnih stopa, te dostupnosti kredita – čiji indikatori također pokazuju rast.

Prema redovnom ekonomskom izvještaju Svjetske banke[13], finansijski sektor je generalno u najpovoljnijoj poziciji od svih segmenata bosanskohercegovačke ekonomije. Najlošije ocijenjeni segment sektora su nekvalitetna potraživanja, odnosno nemogućnost naplate zajmova, gdje je 7,4% ukupno izdatih zajmova ocijenjeno kao rizično (prema podacima sa kraja 2019. godine). Ovaj indikator i dalje ne narušava stabilnost sektora iz razloga što nekvalitetni krediti predominantno obilježavaju domaće banke, ali uz važeće propise i nivoe kapitaliziranosti ne bi trebali ugroziti stabilnost poslovanja[14].

Sa strane potražnje, konstantno odlaganje reformskih procesa usmjerenih ka poboljšanju sveukupne poslovne klime, te nedostatku pravnih okvira koji bi osigurali poboljšanje investicione klime zajedno sa povećanjem ekonomske aktivnosti, rezultiralo je manjim rastom kreditnih plasmana ka privredi od projekcija. Od očekivanih 5,1% rasta kredita prema preduzećima u 2018. godini, po entitetima je ostvareno oko 3% rasta u prosjeku, te obiluje disproporcionalnim plasmanima kredita kroz sektore. Glavna masa plasiranih kredita u bosanskohercegovačkom bankarskom sektoru i dalje je predominantno usmjerena ka stanovništvu, dok su ključne privredne grane koje potražuju ovaj vid finansiranja, trgovinska i industrijska sa skoro pa jednakim iznosima – 2,6 milijardi KM ( 33,8% kredita od ukupne mase izdanih kredita prema preduzećima), te 2,78 milijardi KM (37,5% kredita od ukupne mase kredita izdanih prema privredi), respektivno – obje pogođene stagnacijom poslovanja usljed  pandemije, uz izuzetak velikih kompanija koje su bile u mogućnosti raditi u periodu od marta do maja 2020. godine.

Šta je BiH do sada uradila?

U tom svjetlu, reformski procesi vezani za stabilizaciju finansijskog sektora u Bosni i Hercegovini su aktivno pripremani i implementirani od 2016. godine. Bosna i Hercegovina je provodila Program procjene stanja finansijskog sektora (Financial Sector Stability Program, skr. FSAP) u saradnji sa Međunarodnim monetarnim fondom, skr. MMF[15]. Ključni cilj programa je poboljšanje efikasnosti nadzornih tijela i upravljanja rizikom u sektoru. To podrazumijeva izbjegavanje ponavljanja scenarija iz 2008. godine, kada je kriza finansijskog sektora uzrokovala globalnu ekonomsku krizu. Reformski proces je zahtijevao implementiranje metodologije definiranja sistemski važnih banaka na tržištu BiH (onih koje svojim poslovanjem mogu ugroziti stabilnost finansijskog sektora u BiH), donošenje novih regulatornih okvira u sklopu seta usvojenih zakona o bankama, te je u implementaciji od 2017. godine. Također, procesi likvidacije dvije banke[16] započeti 2016. godine nisu završeni, ali se uprkos tome kreditni rejting BiH nije mijenjao od rane 2017. godine. To je jasan indikator pozitivnih trendova koji su posljedica implementiranih mjera. 

Sa druge strane, preostali reformski procesi koji nisu sprovedeni, a vežu se uz reformu sektora, su direktno ili indirektno povezani sa aktivnim političkim pitanjima u zemlji, te nisu naišli na podršku svih donosioca odluka. Te reformske mjere vežu se uz definiranje legislativnih okvira Agencije za osiguranje depozita BiH, kao i za regulative vezane uz poslovanje entitetskih razvojnih banaka koje nisu razmatrane do sada. Od svih mjera predloženih FSAP dokumentima, izgledno je da su najuspješnije provedeni segmenti koji se vežu direktno uz poslovanje banaka, osiguravajući zadovoljavajuće nivoe kapitaliziranosti u posljednjih par godina, te značajan rast profitabilnosti bankarskog sektora.

Ipak, preduzete su i preventivne mjere ublažavanja negativnih ekonomskih posljedica uzrokovanih pandemijom. Agencije za bankarstvo oba entiteta su donijele odluku vezanu za posebne mjere u martu 2020. godine[17]. Te mjere podrazumijevaju odgodu u izmirivanju kreditnih obaveza u kapacitetima koji ne narušavaju stabilnost kapitala banaka, reprogramiranje kredita u cilju smanjenja rizika od neizmirenja obaveza u slučaju nelikvidnosti, uz uslov da je reprogramiranje moguće samo od strane klijenata matične banke. Kvaliteta procjene banaka će pokazati uspješnost mjera, kao i dodatnu potrebu intervenisanja od strane vlada, ukoliko se ove mjere pokažu nedovoljnim. Također, entitetske vlasti su u procesu sticanja uslova za uspostavljanje fondova za ublažavanje ekonomskih posljedica po privredu, koji bi svojim djelovanjem direktno finansijski pomagali privatni sektor, kao i protok sredstava kroz entitetske razvojne banke. Postavlja se pitanje: koliko se tih sredstava predviđa plasirati u investicionu potrošnju privatnog sektora, te koliko će proporcionalno sredstava biti potraživano od strane privrede?

Šta nam to govori?

Nedostatak ekonomske aktivnosti u prethodnom periodu će itekako biti vidljiv u periodima recesije koji su pred nama. Nepostojanje jake infrastrukture za digitalno poslovanje mora biti u žiži reformskih procesa, pored preostalih mjera predviđenih FSAP-om, kako bi se spriječio scenario apsolutne blokade poslovanja određenih tržišnih grana, te olakšao i formalizirao elektronski način poslovanja, kao i uspostavio fer i adekvatan monitoring aktivnosti što bi naposlijetku doprinijelo stabilnosti sektora i rastu obima poslovanja banaka.             

Ono što predstavlja prijetnju bankarskom sektoru u BiH je i ročnost depozita, koja je i bez vanredne ekonomske situacije bila najveća prijetnja stabilnosti sektora. Veliki dio depozita u bankarskom sektoru BiH ima ročnost od godinu dana i manje što značajno umanjuje kapacitete poslovanja banaka u smislu da ih usmjerava ka manje profitabilnim ulaganjima, koja su dokazano sigurnija. Također, jako je važno naglasiti da BiH i dalje nema lako primjenjiv makroprudencijalni okvir, odnosno direktnu agenciju zaduženu za finansijsku stabilnost u BiH[18]. Odgovornost za finansijsku stabilnost institucija se izvodi iz zakonskih ovlaštenja Centralne banke BiH za održavanje stabilnosti domaće valute, kao i entitetskih Agencija za bankarstvo za očuvanje stabilnog i pouzdanog bankarskog sistema. Vidan rizik sa kojim se trenutno susrećemo je i činjenica da Centralna banka BiH ne može intervenirati na tržištu novca kao posljednje utočište – što potencijalno ima i pozitivnu stranu u smislu nemogućnosti kreiranja inflacije koja bi, ukoliko se sa efektima iste ne upravlja adekvatno, gurnula BiH u tešku recesiju. Taj scenario bi, bez jasno definiranih strateških okvira koji u BiH trenutno izostaju, predstavljao prijetnju iznalaženju manje invazivnih rješenja za trenutnu ekonomsku krizu.

Uzevši ranije spomenute činjenice u obzir, pitanja na koje se mora odgovoriti do kraja 2020. godine jesu: Da li će finansijski sektor ostati otporan na posljedice pandemije i na koji način bi aktivnija uloga sektora mogla doprinijeti bržem ekonomskom oporavku?