Potrebni administrativni kapaciteti za implementaciju zakonodavstva EU

ponedjeljak, 17. septembar 2012.

Pristup Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji predstavlja jedan od glavnih strateških interesa zemlje, a ujedno taj interes ima i veliku podršku građana. Prema podacima Vanjskopolitičke inicijative, 79,6 posto građana BiH podržava evropske integracije Bosne i Hercegovine, što predstavlja dodatnu obavezu za donosioce odluka da implementiraju sve neophodne politike kako bi BiH postala članica Unije u što doglednije vrijeme.

Postoje obaveze koje svaka zemlja mora ispuniti kako bi postala punopravna članica. U zaključcima sa samita Evropskog vijeća iz 1995. godine, održanog u Madridu, jasno je naglašeno da svaka zemlja mora imati dovoljno administrativnih kapaciteta kako bi se efikasno implementirala pravna stečevina Unije. To podrazumijeva s jedne strane osnivanje novih institucija, a s druge strane jačanje postojećih kroz osnivanje novih odjela u postojećim organima ili izmjene zakonskih i podzakonskih akata kako bi se postojećim tijelima dalo više nadležnosti.

Iz ovog dokumenta mogu se izvući tri glavna zaključka. Prvi je da, bez obzira na operativnu nadležnost, uvijek postoji obaveza državnog nivoa vlasti da prikuplja informacije, koordinira i aktivno učestvuje u kreiranju politika, koje potom prosljeđuje Evropskoj Komisiji i, kad je potrebno, drugim zemljama članicama o provedenim politikama. Istovremeno, država obavlja i funkciju primaoca informacija od Evropske komisije i drugih relevantnih institucija koje zatim prosljeđuju nadležnim institucijama na državnoj ili nižim nivoima vlasti. Ovo se može potkrijepiti i činjenicom da su evropski zvaničnici u više navrata upozoravali na to da BiH treba govoriti jednim glasom prilikom EU integracija.

To znači da većina institucija mora biti ojačana, odnosno mora dobiti dodatne nadležnosti u svim sferama.

Drugi zaključak je da dobrim dijelom već postoje institucije na državnom nivou, koje u mnogim slučajevima moraju biti ojačane, te popunjeni kapaciteti, ali da nedostaju neke institucije na državnom nivou. Primjerice, tijelo nadležno za okolišnu politiku, tijelo za državnu pomoć, institucija koja će se baviti koordinacijom poljoprivrednih politika i poticaja, jer sadašnji odjel pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa nema dovoljno kapaciteta da obavlja te poslove, te „krizno tijelo“ na državnom nivou koje će koordinirati i implementirati krizne mjere na državnom nivou mjere vezane za sigurnost snabdijevanja ili centralno poresko tijelo koje bi prikupljalo podatke o porezima. Ovdje su navedena samo neka od tijela koja su potrebna na državnom nivou.

Treći zaključak je da ne postoji dovoljna koordinacija sa državnog nivoa vlasti prema nižim nivoima, zbog čega se pojavljuje problem da su politike na entitetskim nivoima različite i nisu harmonizirane, jer entiteti djeluju samostalno.

Uzimajući u obzir strukturu Bosne i Hercegovine i političku klimu, potrebno je pronaći kompromis, kako bi se ojačali kapaciteti za implementaciju zakonodavstva unije, što podrazumijeva jačanje nadležnosti države i bolju komunikaciju sa nižim nivoima vlasti, kako bi država vodila „glavnu riječ“ kada su u pitanju politike, da bi se zakonodavstvo Unije moglo implementirati u potpunosti. Ova mjera ne znači stvaranje centralizirane države, već je ove mjere moguće provesti i u decentraliziranim državama.

Cijeli dokument je dostupan ovdje.