CPU poziva sve nadležne institucije u BiH da bez odlaganja donesu potrebne odluke koje će omogućiti učestvovanje učenika iz BiH u međunarodnom PISA istraživanju

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine još nije donijelo odluku o učešću učenika iz Bosne i Hercegovine u međunarodnom PISA istraživanju koje mjeri sposobnost 15-ogodišnjaka/inja da koriste znanja i vještine čitanja, matematike i prirodnih nauka kako bi bili u stanju nositi se sa izazovima stvarnog života. Ovo istraživanje treba biti provedeno 2022. godine, stoga CPU poziva sve nadležne institucije da bez odlaganja donesu potrebne odluke koje će omogućiti učestvovanje učenika iz BiH u međunarodnom PISA istraživanju. Također pozivamo sve koji za zalažu za bolje i kvalitetnije obrazovanje u BIH, da nam se pridruže u  ovoj incijativi, te da glasno zahtijevaju od nadležnih da PISA istraživanje 2022. godine ne zaobiđe BiH.

Napominjemo da je BiH u posljednjih 15 godina samo 3 puta učestvovala na međunarodnim testiranjima učenika, TIMMS (Trends in International Mathematics and Science Study) 2007. i 2019. godine i PISA 2018. godine. U slučaju objavljenih izvještaja TIMSS 2007 i PISA 2018, rezultati su dali poražavajuću poruku: naš sistem osnovnog obrazovanja ne omogućava razvijanje bitnih sposobnosti djece ili jednostavnije rečeno - sistem obrazovanja je nekvalitetan.

CPU je u 2020. godini uradio detaljnu analizu rezultata PISA istraživanja, postignuća učenika, ali i karakteristika našeg sistema obrazovanja i faktora koji objašnjavaju njegov nizak kvalitet. Ne samo da devet godina školovanja nije omogućilo polovini učenika da postignu minimalni nivo funkcionalnih znanja, izuzetno je nizak i procenat učenika koji su postigli osnovne vještine iz sve tri oblasti koje bi im omogućile uspješan nastavak daljeg školovanja - samo 9% učenika je pripremljeno za dalje uspješno obrazovanje! Istovremeno, samo je 2% učenika iz porodica u nepovoljnom socio-ekonomskom položaju postiglo osnovne vještine, dok je iste postiglo 17% učenika iz porodica u najpovoljnijem socio-ekonomskom položaju. Saznanje u kojoj mjeri je sistem obrazovanja u BiH nepravedan je jednako važno kao i saznanje da je sistem obrazovanja nekvalitetan. Ovo jasno pokazuje da je naš sistem obrazovanja daleko od ostvarivanja ciljeva eksplicitno navedenih u svim bosanskohercegovačkim zakonima o osnovnom obrazovanju.

Umjesto da kao društvo odlučimo da redovno učestvujemo u tri međunarodno priznata istraživanja postignuća učenika, TIMSS, PISA i PEARLS, kako bi imali jasnu sliku u kojem se smjeru kreće obrazovanje, šta su uzroci niskih postignuća i razlozi neučinkovitosti sistema, te kakve efekte postižemo reformama, donosioci odluka u BiH nepotrebno politiziraju ovo pitanje.

Povodom  oduke NSRS da je vitalni interes entiteta neučešće učenika iz Republike Srpske u PISA istraživanju, napominjemo tri značajne činjenice. Prvo, zemlje poput Švicarske, Belgije, Španije, Njemačke, SAD i Velike Britanije koje također imaju kompleksne političke sisteme i u kojima su obrazovne nadležnosti ustavno spuštene ili podijeljene između države i sub-nacionalnih jedinica poput kantona i regija, ne praktikuju da njihovi sub-nacionalni nivoi samostalno učestvuju u PISA istraživanju.

Drugo, ukoliko po uzoru na neke od nabrojanih zemalja žele raditi istraživanje na većem uzorku učenika, morat će za to osigurati neophodna finansijska i tehnička sredstva. I treće, entitetske obrazovne institucije mogu iz rezultata PISA istraživanja provedenog 2018. godine dobiti potrebne podatke i nalaze koji će im pomoći da identifikuju sopstvene slabosti i kreiraju rješenja za njihovo prevazilaženje. S obzirom da su koristi od budućih PISA istraživanja i učešća naših učenika neuporedive u odnosu na troškove samog istraživanja i da postoji veliki interes međunarodnih organizacija u zemlji za njegovo finansiranje u istom obimu, ne vidimo objektivnu potrebu da se učešće komplikuje, politizira i odlaže.

Nespremnost nadležnih da se dogovore, odobre i finansiraju učešće naših škola i učenika u narednom PISA istraživanju, jasan je pokazatelj da je obrazovanje nisko na listi njihovih prioriteta, ali i njihovog neshvatanja značaja obrazovanja kao osnovnog faktora razvoja ljudskog kapitala i kreiranja neophodne osnove za ekonomski razvoj i rast životnog standarda stanovništva.