Socio-ekonomski razvoj i stručno obrazovanje koje ga (ne) prati

Novonastale, poslovne i društvene promjene stvaraju potrebe za adekvatno kvalifikovanim radnicima novih zanimanja i kompetencija. Da bi jedno društvo moglo na adekvatan način odgovoriti ovim izazovima i brzim promjenama, izuzetno je važan aktivni rad svih učesnika na uvezivanju politike obrazovanja i politike zapošljavanja. Jedan od načina tog usklađivanja je i rad na pripremi standarda zanimanja, standarda kvalifikacija i razvoj kurikuluma, obrazovnih kurseva i programa u čijoj pripremi učestvuje više aktera. Pored poslovnih asocijacija, kao što su komore, škole i ministarstva, bitni akteri su i predstavnici preduzeća. 

Uloga preduzeća u razvoju dualnog obrazovanja

Najveći pokretači promjena u obrazovnom procesu su preduzeća, što je dovelo do reforme srednjeg stručnog obrazovanja u pravcu uvođenja dualnog obrazovanja. Dualno obrazovanje  omogućava da učenici stiču i  usavršavaju znanja kroz teorijsku nastavu i praksu – kako u školi, tako i putem praktičnog rada kod poslodavca, a u okviru  standarda zanimanja i školskih planova i programa. Za takav vid saradnje, postoji nekoliko primjera. Jedan od njih je MS&WOOD iz Fojnice, na čiju je  inicijativu osnovana srednja tehnička škola za obradu drveta i koja svake godine stipendira učenike i svima koji su završili školu, nudi posao u struci. (izvor: Oslobodjenje.ba.) Iz konkretnog slučaja, vidi se spremnost škola da dopune svoje nastavne planove i programe novim praktičnim elementima, otvarajući mogućnosti učenicima da stiču nova teorijska i praktična iskustva. S druge strane, i uprkos pozitivnim primjerima, podaci studija praćenja maturanata godinu dana nakon završetka srednje stručne škole, tzv. Tracer Study iz 2018. godine, koju je proveo GIZ, pokazuju da je tek 39% učenika zaposleno, a od toga 49% njih nije vezano za stečeno  obrazovanje[i].

Situacija na terenu je sljedeća: zbog odsustva stranih investicija, i nemogućnosti željenog razvoja,  preduzeća nisu u mogućnosti da uposle sve one koji traže posao u struci. S druge strane, zbog teške ekonomske situacije i visokih troškova života, mobilnost radne snage u BiH je minimalna, te nezaposleni ostaju u svojoj sredini čekajući priliku za zaposlenje. Da bi se takvo stanje izbjeglo važno je razumjeti potrebe tržišta rada, i u skladu s tim, adekvatno odgovoriti na potrebe privrede shodno tržišnim promjenama. Konkretno, razvoj tehnologije određene privredne grane, treba razmatrati imajući na umu potrebe za radnicima u proizvodnom procesu, ali i činjenicu porasta potreba za stručnjacima informacijskih tehnologija. Sve to porađa potrebu za redovnim ažuriranjem standarda zanimanja.

Standardi zanimanja

Standard zanimanja podrazumijeva “popis svih poslova koje pojedinac obavlja u određenom zanimanju i popis kompetencija potrebnih za njihovo uspješno obavljanje”[ii]. Ukratko, standard zanimanja opisuje ključne poslove/dužnosti iz perspektive poslodavca i predstavlja osnovu za razvoj kvalifikacija i programa obuke. Drugim riječima, on će identifikovati ključne edukativne elemente – znanja, vještine i stavove koje lice mora posjedovati da bi bilo uspješno u konkretnom zanimanju. To također definiše i poželjne stavove koje lice određenog zanimanja treba imati. Uz opis radnog okruženja, data je i povezanost sa ostalim zanimanjima.

Ko razvija standarde?

Ulogu koodinatora za izradu standarda zanimanja, koji će biti zasnovani na kriterijima struke i potrebama privrede u BiH, ima Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Bosne i Hercegovine (APOSO). Ona je nadležna za uspostavljanje standarda znanja i ocjenjivanje postignutih rezultata, razvoj zajedničke jezgre nastavnih planova i programa u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, kao i za druge stručne poslove u oblasti standarda znanja i ocjenjivanja kvaliteta, koji su određeni posebnim zakonima i drugim propisima.  APOSO je tako do sada izradio standarde za 30 zanimanja.

Standard zanimanja razvija radna grupa koju čini najčešće 8 do 10 članova: predstavnici preduzeća, sektora obrazovanja/škole i predstavnici APOSO. Nakon održavanja radionica, razvijeni standard u formi prijedloga provjerava se na terenu, nakon čega slijedi izrada konačnog prijedloga standarda. Kada je riječ o njegovom sadržaju, on ovisi od kompetentnosti članova radne grupe. Stoga je od izuzetne važnosti da radnu grupu čine osobe iz privrede, ali i osobe koje razumiju važnost standarda zanimanja za ono što slijedi nakon njegovog usvajanja.

Standard zanimanja je temeljni dokument za izradu nastavnog plana i programa, kurikuluma, te plana izvođenja praktične nastave. Koordinacijom potreba privrede, dijalogom predstavnika privrednika i sistema obrazovanja, ostvaruje se zacrtani cilj usklađivanja formalnog obrazovanja i potreba tržišta rada – zahvaljujući naglasku na praksi, tj. učenju kroz rad. Izrada standarda, shodno potrebama tržišta rada, pruža sigurnost dobijanja profila polaznika usklađenih sa vještinama koje zahtijeva struka, čime se stvaraju uslovi za ostanak i rad u svojoj zemlji.

Prakse iz drugih zemalja

Međutim, iskustva drugih zemalja govore o potrebi uspostave dijaloga između različitih strana, te neophodnosti planskog kretanja prema zajedničkom evropskim pristupu u rješavanju ovih problema. Tako, Slovenija motiviše kompanije da učestvuju u procesu stvaranja standarda zanimanja naglašavajući činjenicu da će obrazovanje biti organizirano u skladu sa njihovim potrebama. Svoj doprinos najčešće daju kompanije koje znaju da će im upravo tako podučeni radnici pomoći da podignu svoj kvalitet, čime  će i same postati konkurentnije na tržištu EU. U Bosni i Hercegovini se takvi primjeri mogu pronaći – jedan od učesnika u kreiranju standarda zanimanja je BiH je PREVENT GROUP, Prevent Components d.o.o. Goražde, uspostavio je partnerski odnos sa APOSO-om i školom, te delegirao svog člana grupe za uspostavu standarda zanimanja.  

Naime, obaveze i prava vezane za dualno obrazovanje, zakonski su regulisani u Crnoj Gori, Sloveniji i Srbiji 2017. godine, a u Hrvatskoj 2018. godine. S tim u vezi, jedno od zakonskih rješenja za regulaciju ove oblasti u Bosni i Hercegovini, bilo bi usvajanje Okvirnog zakona o dualnom obrazovanju, na istom principu na kojemu su (na nivou države), usvojeni: Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci, Okvirni zakon o visokom obrazovanju.

U Crnoj Gori, Zakonom o stručnom obrazovanju, kao što rekosmo, regulisano je i dulano obrazovanje, kao i poticaji za ovaj vid obrazovanja. Za prvu i drugu godinu nadoknadu učenicima daje država, dok treću godinu plaća poslodavac. Istovremeno, država podržava i kompanije koje učestvuju u kreiranju nove upisne politike i kurikularnoj reformi. Tako da je od početka primjene ovog zakona u periodu 2017/18. godine do danas 250 preduzeća u Crnoj Gori uključeno o dualni sistem obrazovanja. Obzirom da su navedene mjere podrške uvedene 2017. godine, njihove ishode nije moguće sagladati, ali ona su u mnogim državama postojala jer je i državi važno da omogući neometano obavljanje privrednih akativnosti.

Iz dobivenih sredstava EU fondova država (Slovenija) daje subvencije u paušalnom u iznosu od 2400 EUR-a, za tri godine, i iz tog budžeta preduzeća pokrivaju troškove mentora. Iz toga proizilazi zaključak da je potrebno graditi održivi sistem, a u čijoj izgradnji učestvuju svi relevantni akteri – poslodavci, škole, ministarstva, nedležne institucije, komore. 

Relevantni akteri

Uspostave dijaloga na ovu temu i pružanja pomoći za kreiranje što kvalitetnijih standarda zanimanja je djelovanje Vanjskotrgovinske komore BiH – njene komorske mreže, koja je kroz svoje svakodnevne aktivnosti u stalnom kontaktu tj. komunikaciji sa svojim članicama, imajući na umu važnost njihovog učešća u konsultacijama s poslodavcima na tragu inputa standardazacije zanimanja. No, i uprkos malom broju pozitivnih primjera, te ukoliko želimo da sistem dualnog obrazovanja zaživi i u BiH, potrebno je naći način zajedničkog preuzimanja obaveza koja iz njega proističu.  Da bi preduzeća mogla izvršavati svoje obaveze spram dualnog obrazovanja potrebno je osnovati fond podrške razvoju dualnog obrazovanja.

U cilju obezbeđenja određene podrške stručnom obrazovanju djeluju i pojedine međunarodne organizacije među kojima je GiZ. Pored pružanja stručne podrške kreiranju standarda zanimanja, edukacije nastavnog osoblja, i drugih popratnih aktivnosti ključnih za uspješno funkcionisanje srednjeg stručnog obrazovanja, GiZ – zajedno sa svojim partnerima – podržava i stvaranje dugoročnog pravnog okvira za jačanje tehničkog stručnog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini.

Najveći izazov u BiH je vrijeme

Dobit za društvo ogleda se u bržem zapošljavanju mladih, kraćem čekanju na birou rada, manjim troškovima prekvalifikacije i pravovremenoj intervenciji za ubrzan profesionalni razvoj.

Prema mišljenju predstavnika PREVENT GROUP gospodina Anesa Bunje, velika podrška realizaciji ove vrste edukacije je obezbjeđenje finansijske podrške vlade preduzeću, u smislu davanja određenih subvencija, kako to čine zemlje iz regiona. Načini na koji državne institucije na raznim nivoima podržavaju preduzeća uključena u dualno obrazovanje su brojni. Udruženim snagama i u saradnji sa međunarodnim organizacijama, opredijeljenim na podršku razvoju dualnog obrazovanja u BiH, potrebno je analitički sagladati sve raspoložive mogućnosti za podršku kompanijama, i uspostaviti realni model te podrške kako bi sve strane došle do željenih rezultata.

Najveći izazov je vrijeme – skratiti period od početka definisanja standarda zanimanja do njegove implementacije, koju prati usvajanje savremenih nastavnih planova i programa, opremanje škola i radionica, te edukacija nastavnika i mentora u kompanijama, koje zajedno sa obrazovnim institucijama kreiraju standardizirani koncept dualnog obrazovanja. Sve to podrazumijeva sistematsku koordinaciju sa predstavnicima privrednog sektora, zajedničke analize potražnje tržišta rada za radnom snagom, a ne pod prisilom socijalne politike.  S obzirom da je za prilagodbu obrazovnog sistema potrebno brzo djelovanje, nužno je kreirati online platformu – online dijalog, koja bi bila dostupna u svakom trenutku predstavnicima preduzeća uključenih u proces dualnog obrazovanja, kako bi definisali konkretne potrebe za određenim kadrovima i upoznali škole sa vlastitim kapacitetima sudjelovanja u zajedničkom konceptu obrazovanja.

Shodno rečenom, kroz nadležnu instituciju (APOSO), neophodno je pristupiti standardizaciji zanimanja i njenoj unifikaciji na cijelom području BiH, prilagođavajući te standarde inovativnim potrebama i realnim zahtjevima moderne proizvodnje i usluga. Također je neophodno definisati i propisati uzajamne kompetencije i obaveze između obrazovnih ustanova i kompanija.

Kada je riječ o pomacima koji su se već dogodili, putem projekta finansiranog iz IPA sredstava, Sektor za obrazovanje Ministarstva civilnih poslova BiH, uspostavio je web-portal na kojem su objavljeni „Okvirni standardi zanimanja i kvalifikacija.“ Istovremeno, nužno je djelovanje na kreiranju zajedničkih kvalifikacija putem zajedničkih standarda zanimanja – što je i osnova za pripremu kvalifikacija – i zajedničkih ishoda učenja, koji potvrđuju posjedovanje znanja i kompetencija, koji će biti usklađeni sa evropskim standardima, a na čijoj realizaciji djeluje i projekt „Towards regionally-based occupational standards”, a koji implementira ERISEE.

(Ne)obavezni razgovori

Prema mišljenju Siniše Gatarića, zamjenika direktora APOSO-a, posljedice rada na polju utvrđivanja standarda zanimanja osjetit ćemo za 5 godina. Prema nekim izvorima, dinamika promjena do 2025. proizvešće nestanak 50% postojećih zanimanja. Stoga je, prema riječima gospodina Gatarića, važna saradnja kompanija sa nadležnim institucijama koje kreiraju standarde zanimanja. Privrednici upozoravaju da „ukoliko ne dođe do promjene u obrazovnom sistemu bit će prisiljeni proizvodnju svoje kompanije koja zapošljava više stotina radnika premjestiti negdje drugo“, kako je to naglasila gđa. Snježana  Kopruner, izvršna direktorica GS – Tvornica mašina Travnik.

Također, gospodin Krešimir Bandić, direktor firme TIKT Manufaktura iz Gradiške učešće predstavnika njihovog preduzeća u kreiranju standarda zanimanja smatra bitnim, jer oni mogu dati vlastiti doprinos pri kreiranju kvalitetnih standarda, a ti standardi će omogućiti mladima pohađanje nastave po kvalitetnim planovima i programima. Međutim, kako nadalje tvrdi, da bi dualno obrazovanje bilo uspješno implementirano na terenu, potrebna je dodatna edukacija samih preduzeća ali i posjedovanje dodatne prostorije u preduzeću kako bi se učenici prije samog praktičnog rada adekvatno pripremili i podučili. U tome bi preduzeće moralo imati određenu podršku.

Stoga se nameće sljedeći zaključak – saradnja poslovne i akademske zajednice doprinijeće poboljšanju kvaliteta obrazovnih kurseva i programa, i na taj način vratiti povjerenje u kvalitet obrazovanja. Doći će do nestanka starih zanata (profesija). Stabilne linearne karijere neće biti više moguće, i one će biti podložne promjenama u ciklusima svakih 5 do 7 godina. Moderne profesije utiču na stvaranje novih standarda zanimanja i veće potrebe za kompleksnim znanjima. Prema riječima Elida Bandelja, trend je razvoj kompetencija u pravcu povećanja znanja, ali ne samo da se teorijskog znanja, nego i u onom smislu u kojem je to znanje primjenjivo u praksi.  

Naravno, ekonomski razvoj utiče na uspjeh dualnog obrazovanja. Čekajući donošenje strategije ekonomskog razvoja na nivou države i pratećih sektorskih strategija, potrebno je razvi(ja)ti aktivni dijalog sa nižim nivoima vlasti, tj. između obrazovnih instucija, lokalnih zajednica i preduzeća, kao bi dobiveni kadar imao perspektivu za zaposlenje u svojoj sredini. Kao što je u ovom tekstu u više navrata naglašeno, primjeri dualnog obrazovanja postoje, ali ih je malo – potrebno je raditi na promociji određenih zanimanja tj. onih zanimanja koja imaju pespektivu i potencijal za brže zaposlenje, čime bi se poboljšao interes učenika za njih. Ukoliko se radi o zanimanjima koja ne omogućavaju dobra primanja i kvalitet života osobi koja će ih obavljati, a istovremeno postoji potražnja za njima, potrebno je sistematsko djelovanje svih aktera kako bi se poboljšali uslovi, a sama zanimanja postala još  atraktivnija. Istovremeno, ništa manje važna ne smije biti potreba da se promoviše i razvija ideja permanentnog obrazovanja – cjeloživotnog učenja. 

Koristi za učenike

U svijetu trend kontinuiranog učenja i prilagađavanja  potrebama i kretanjima na tržištu već odavno postoji, što omogućava brži način ulaska u područje djelovanja sličnih zanimanja. Također, u razmatranju ove problematike ne smijemo zaboraviti ključne korisnike dualnog obrazovanja, a to su potencijalni polaznici tj. učenici/e.

Svijest mladih ljudi da „upišu ono što se traži“ je sve veća, međutim na institucijama je da im omoguće školovanje čiji će im kvalitet omogućiti da sutra budu poželjni i traženi na tržištu rada. Više o iskustvima korisnika projekta „Ja biram stručno obrazovanje“ možete pogledati OVDJE.

Shodno rečenom, da bismo stručno obrazovanje učinili boljim potrebno je dizajnirati i implementirati mjere koje će motivirati i organizovati sve učesnike u procesu standardizacije i razvoja dualnog obrazovanja (škole, kompanije, organizacije civilnog društva, međunarodne razvojne agencije...).

Autorica: Dr.sci. Elma Kovačević-Bajtal

NAPOMENA: Preuzimanje ovog teksta dozvoljeno je samo uz navođenje imena autora i izvora www.reforma.ba i www.cpu.org.ba