U kojoj mjeri specijalizacija i edukacija sudija privrednih odjeljenja utiče na poslovni ambijent u Bosni i Hercegovini

Privredni sporovi i poslovni ambijent

Rješavanje privrednih sporova u Bosni i Hercegovini (BiH) traje jako dugo, sudovi se često ne pridržavaju optimalnih rokova i upitno je da li firme i nakon pravosnažnih presuda mogu naplatiti svoja potraživanja što predstavlja jednu od najvećih prepreka u kreiranju povoljnog poslovnog ambijenta za mnoge privredne subjekte u BiH. Način na koji su sudovi u BiH organizovani, veliki broj starih neriješenih predmeta, konstantan priliv novih predmeta, te nepostojanje  adekvatne specijalizacije i edukacije sudija da rade na predmetima privrednih sporova predstavljaju neke od prepreka za efikasniji rad sudova u BiH. Dužina trajanja sporova dovodi  do toga da veliki broj firmi gubi povjerenje u rad pravosuđa, često i same firme u tom procesu postaju nelikvidne, te moraju prestati sa poslovnom aktivnošću. Neefikasan i slab pravosudni sistem također predstavlja jednu od prepreka za strana ulaganja i otvaranje novih preduzeća u BiH.

 U okviru Reformske agende koja je usvojena u 2015. godini, jedan od postavljenih ciljeva koji je trebao dovesti do oporavka i modernizacije BiH ekonomije se odnosi na poboljšanje poslovne klime i konkurentnosti. Međutim, rezultati analize iz Poslovnog barometra iz 2018. godine pokazuju da 48% ispitanika smatra da se ekonomsko i poslovno okruženje u BiH nije promijenilo u odnosu na prethodnu godinu, a  29% ispitanika smatra da se poslovni ambijent donekle pogoršao.[1] Izvještaj Evropske komisije za BiH iz 2018. godine pak navodi da se „prema međunarodnim standardima, poslovno okruženje blago poboljšalo, iako je ukupno gledano još uvijek loše.“[2] Prema indeksu globalne konkurentnosti BiH se u 2018. godini zauzima 91. mjesto od ukupno 140 zemalja sa neznatno boljom ocjenom 54,2 u odnosu na prethodnu godinu.[3]

Izvještaj Grupacije Svjetske banke «Doing Business»[4] za 2019. godinu govori da je za rješavanje jednog privrednog spora u BiH u prosjeku bilo potrebno 595 dana, u Hrvatskoj 365 dana, a Srbiji  495 dana. Sudski troškovi u BiH su iznosili 36% od vrijednosti spora što predstavlja izuzetno visok procenat. Na osnovu ovih pokazatelja  kvalitet sudskih procesa je ocijenjen ocjenom 10,5 na skali od 0-18. Također, „Doing Bussines“ za 2019. godinu precizira da se BiH nalazi na 89. mjestu od 190 zemalja i da je rangirana tri mjesta niže od prošle godine, te da je najniže pozicionirana zemlja u regiji.[5]

Efikasnost sudova kao ključni izazov za kreiranje povoljne poslovne klime

Jedan od ključnih izazova koji direktno utiču na kreiranje pozitivne poslovne klime u BiH predstavlja efikasnost rada sudova. Organizacija  sudova koji se bave privrednim sporovima u BiH nije identična u oba entiteta. U FBIH u privrednim predmetima za postupke u prvom stepenu su nadležni općinski sudovi, a u postupcima u drugom stepenu kantonalni sudovi, dok je u RS uspostavljeno pet okružnih privrednih sudova i jedan Viši privredni sud u Banja Luci.

Izvještaj Revizije učinka koja se odnosila na efikasnost rada općinskih sudova u FBiH [6] analiziran je rad 31 općinskog suda u periodu 2014. – 2016. godine. Konstatovano je da se vrijeme rješavanja predmeta razlikovalo između općinskih sudova, te da su sudovi kasnili u rješavanju značajnog broja predmeta. Rezultati revizije pokazuju da je u gotovo svim sudovima iz uzorka, 60% predmeta riješeno sa prekoračenjem optimalnih rokova[7], te da je jedna trećina predmeta bila stara između dvije i pet godina. Situacija na kantonalnim sudovima je bila veoma slična. Zbog različitog uređenja sudova u FBiH i RS za istu vrstu predmeta u prvostepenom postupku je potreban različit broj dana za njegovo rješavanje. Sudovi u RS mogu vršiti obradu novih predmeta i održavati stopu rješavanja predmeta od 100 procenata. U nekim slučajevima vrše obradu predmeta brže nego u FBiH, kao npr. kod žalbi u parničnim postupcima, gdje je prosječno trajanje četiri puta kraće. Međutim, sam prvostepeni postupak u RS može duže trajati.

Ovakvom situacijom najviše su pogođena mala i srednja preduzeća (SME) koja će „vjerovatno najviše trpjeti uslijed slabog učinka sudova. Zbog njihovog relativnog disbalansa moći, ta preduzeća su manje u mogućnosti da pravično riješe sporove i zagovaraju svoja prava bilo na ili izvan suda. U onim slučajevima gdje pravni sporovi utiču na njihove operacije, oni imaju manji kapacitet da apsorbiraju dugotrajno vrijeme čekanja za donošenje presude o sporu. Ovo ih čini ranjivijim u pogledu tegobnih parnica i malverzacija“.[8]

U 2018. godini Odjel za poslovanje sa privredom ProCredit Bank-e, koja je lider u poslovanju sa malim i srednjim preduzećima u BiH, navodi da su SME ključni generator ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine, te da postoje predviđanja da će ostati i u narednom periodu. Trenutno, SME sektor u BiH učestvuje u GDP-u sa preko 60%, a učešće u broju zaposlenih u BiH je 60%. „Neefikasnost sudstva u smislu sporog rješavanja naplate potraživanja, te pružanja pravne sigurnosti u poslovanju i u zaštiti imovinskih prava nerijetko su razlogom zaustavljanja ili usporavanja poslovnih aktivnosti, i jedan od ključnih razloga nepovoljne investicijske klime i prema domaćim i prema stranim investitorima. [9]

Usporavanje ili prestanak poslovanja SME za direktnu posljedicu ima gubitak radnih mjesta, smanjenje rasta nove vrijednosti i BDP te smanjenje visine ubranih poreskih prihoda od strane države.

Obuka sudija i sudskog osoblja kao preduslov za efikasniji rad sudova

Kada se govori o efikasnosti sudova postoji niz faktora koji na nju direktno utiču: organizacija sudova, broj/priliv predmeta, postojeći materijalni i ljudski resursi, menadžment, sudska praksa itd. Ono što posebno treba istaći je da u okviru ljudskih resursa nije dovoljno samo imati veliki broj uposlenih sudija u opštinskim i kantonalnim sudovima koji rade na privrednim predmetima , već s „obzirom na veliku složenost privrednih predmeta, potreban je veći stepen specijalizacije sudija, kako bi bili u mogućnosti da bolje identifikuju određene pravne specifičnosti navedenih predmeta. S tim u vezi, neophodno je osigurati i ekonomski orijentisano usavršavanje sudija, koje bi im omogućilo adekvatno poznavanje tržišta u BiH, specijalizaciju iz pojedinih oblasti privrednog prava (npr. intelektualnog vlasništva, prava konkurencije, odgovornosti članova privrednih društava za obaveze društva) te moderne tržišne ekonomije, a posebno zajedničkog tržišta EU na čije članstvo BiH pretendira.“[10]

Studija Svjetske banke iz 2016. godine naglašava da i pored činjenice da u FBiH postoje privredna odjeljenja veoma mali broj sudija su specijalizovani za privredno pravo. Pored toga prisutna je i praksa da predsjednici sudova premještaju sudije i stručne saradnike izvan privrednih odjeljenja po svojoj volji, ponekad rotirajući sudije svake godine tako da rade i na građanskim i upravnim predmetima. Trenutno stanje u pogledu obima i kvaliteta obuke sudija za koju je zadužena Javna ustanova Centar za edukaciju sudija i tužitelja FBiH u oblasti privrednog prava ne odgovara potrebama sudija.[11] U RS, koja ima drugačiju strukturu sudova, upitno je kao i u FBiH, da li novoimenovane sudije posjeduju dovoljna znanja iz oblasti privrednog prava.  I Centar za edukaciju sudija RS i Centar za edukaciju sudija i tužitelja FBiH organizuju na godišnjem nivou obuku iz ove oblasti, ali postoji problem da ona nije mandatorna za sudije privrednih odjeljenja/sudova. Iako je kvalitet postojećih obuka od strane sudija ocijenjen kao dobar, više obuka iz  područja ekonomije i  međunarodnih propisa te praktične primjene stečenih znanja bi bio neophodan.

Zaključak

Pravosudni sistem treba da djeluje kao posrednik za investicije i ekonomski rast, a ne prepreka. U praksi postoji pozitivna korelacija između kapaciteta pravosuđa da efikasno rješava predmete u oblasti privrednog prava i kvaliteta poslovnog okruženja, te efikasnosti rada sudova i povjerenja javnosti u njihov rad. U zemljama koje su primijenile model specijalističke obuke kao što su Estonija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Danska, postoji napredak u pogledu efikasnosti rješavanja privrednih sporova, a samim time su dobile i bolje ocjene koje se odnose na indeks konkurentnosti.[12]

Imajući u vidu multidisciplinarnu prirodu privrednog prava koja pored zakona koji regulišu ovu oblast podrazumijeva poznavanje ekonomije, finansija i računovodstva samo specijalizirana, kvalitetna  i kontinuirana edukacije sudija u BiH će povećati njihove kapacitete da se uhvate u koštac sa složenim predmetima. To će neminovno dovesti do veće pravne sigurnosti ne samo za SME već i za ostale privredne subjekte i omogućiti brži privredni razvoj BiH.

Autorica: Snježana Ivandić Ninković

NAPOMENA: Preuzimanje ovog teksta dozvoljeno je samo uz navođenje imena autora i izvora www.reforma.ba i www.cpu.org.ba