Ko su freelanceri? (dio 1)

Freelanceri su preduzetnici, tj. samozaposlene osobe koje pružaju usluge ili proizvode većem broju naručilaca kao nezavisni vanjski saradnici.

Pojam „freelancer“ je posuđena riječ iz engleskog jezika, već se odomaćila u našem jeziku i u pravilu se pogrešno koristi za pojedince koji pripadaju različitim grupama, a novac prihoduju bez registracije poslovnog subjekta ili sklapanja ugovora o radu s poslodavcem. Termin freelancer se kod nas pojavljuje s turbulentnom promjenom odnosa na tržištu rada koju su uzrokovali novi poslovni modeli, kao i potrebe i mogućnosti kompanija zbog ubrzanog razvoja tehnologije i buma „gažne ekonomije“ i „ekonomije dijeljenja“. Često se miješa sa pojmovima koji predstavljaju druge oblike nesamostalnog (zavisnog) i samostalnog (nezavisnog) rada i koji su se pojavili skoro istovremeno, poput „gažni radnik“ (gig worker), „platformski radnik“ i „radnik na daljinu“.

Doslovni prijevod sa engleskog bio bi slobodni strijelac, od čega smo vjerovatno i dobili nezgrapnu formulaciju „slobodni sateliti“ koju je Premijer FBiH iskoristio kada je pokušao simplificirati suštinu termina u ekonomskom smislu. Slobodnih prijevoda ima dosta – slobodnjak, slobodni radnik, honorarac, slobodni saradnik... Posljednji bi bio i najbliži stvarnom značenju, jer slobodni saradnik ili slobodni ugovarač jeste najbliži kratki opis koji ovaj ekonomski izbor u suštini predstavlja.

Definicije i priroda freelance posla

Neke od prvih relevantnih definicija koju će internet pretraživači izbaciti je da su freelanceri „samozaposlene osobe koje nisu nužno dugoročno vezane za jednog poslodavca“¹ i „nezavisni ugovarači koji zarađuju novac po principu 'po-poslu' i 'po-zadatku', uobičajno za kratkoročan rad“². Iz ovih definicija vidimo da su freelanceri:

• samozaposlene osobe (nezavisni ugovarači),
• nisu vezani za jednog poslodavca,
• izvršavaju kratkoročne poslove po čijem obavljanju ostvaruju dohodak.

Koristeći brojne statističke definicije za „samozaposlena lica“ i primjenjujući najznačajnije karakteristike freelance načina rada, freelancere se može najbliže definisati kao „nezavisni spoljni (sa)radnici koji pružaju usluge za više naručilaca i rade za profit“.

Njihov dohodak kao „spoljnih radnika“ je funkcija vrijednosti proizvodnje nekog proizvodnog procesa za koji su odgovorni, tj. ne pružaju input rada i njihov ugovor s poslodavcem u osnovi nije pružanje rada, već isporuka usluga ili roba³. Po tipu nadležnosti su „nezavisni radnici“ – imaju visoku kontrolu nad organizacijom svog rada i svog poslovnog subjekta, kao i nezavisnost od klijenata u kontekstu pristupa tržištu. Po tipu ekonomskog rizika su „radnici za profit“, tj. preduzetnici. Izloženi su visokom riziku od gubitka finansijskih i drugih resursa pri obavljanju radnih aktivnosti i nemaju sigurne prihode⁴.

Freelanceri su samozaposleni, dakle preduzetnici

Freelanceri su jedna od kategorija samozaposlenih osoba po klasifikaciji samozaposlenika koju je razvio Eurofond⁵, i koju koriste i mnoge države članice EU kako bi napravile razliku između različitih oblika samozaposlenosti. Bez obzira da li su registrovali poslovanje ili još uvijek dohodak ostvaruju na platformama ili putem obligacionih ili autorskih ugovora i bez obzira da li ih radno-pravna legislativa i poreski okvir prepoznaju kao samozaposlene u njihovim državama, freelanceri jesu „jednočlane firme“ tj. „one man company“ – što je simpatičan sinonim za samozaposlenog koji je Alžan Soldić iskoristio na meet-upu Etika i organizacija rada u freelance-u u organizaciji Freelance asocijacije.

Izloženost visokom riziku od gubitka resursa i naplate obavljenog posla je direktno vezana za preduzetničku prirodu freelance posla, tj. za rizike koje svaki preduzetnik ima u poslovanju. Dakle, freelancerka se pri isporuci određenog posla, tj. proizvoda, dijela proizvoda ili usluge, susreće sa istim izazovima s kojima se susreće svaka druga preduzetnica, bez obzira na veličinu njenog preduzeća. U kontekstu administrativnih poslova, freelancer se susreće, u zavisnosti od zemlje do zemlje, sa istim ili vrlo sličnim izazovima kao i drugi samozaposleni (samostalni preduzetnici/obrtnici). Više o statusnim pitanjima za freelancere čitajte ovdje.

Freelanceri su kao i drugi preduzetnici osobe koje se svjesno odriču radničkih prava. Naime, freelancerka od svojih klijenata neće imati plaćen godišnji odmor, bolovanje, trudničko odsustvo i druga prava koja zakon osigurava radnicima ili povlastice koje poslodavac nudi. Kao i svakoj firmi, klijenti i „jednočlanoj firmi“ plaćaju isključivo kada im isporučuje konkretnu uslugu ili proizvod. To je svjesni rizik u koji se svaki preduzetnik, pa i freelancer upušta. Razlika u prirodi rada je u kompenzaciji, odnosno vrsti prihoda – preduzetnici su nezavisni radnici koji rade za profit (dobit), a dobit je lukritivnija od dohotka koji primaju zavisni radnici. 

Specifična grupa bez zajedničkih osobina

Najveći izazvov za razumijevanje, definisanje i rješavanje statusa i svih specifičnosti freelancera jeste činjenica da su freelanceri heterogena grupa ljudi koju karakterišu isti kriteriji (tip dohotka, tip nadležnosti i tip ekonomskog rizika), ali ne pripadaju jednoj grupi djelatnosti. Šta više, rade u djelatnostima koje često nemaju nikakvih dodirnih tačaka. Na primjer, freelance prevoditeljka, freelance grafički dizajner i freelance programer nemaju zajedničke osobine, opseg ili polje rada. S druge strane, grupe djelatnosti je lako prepoznati po zajedničkom polju rada - ugostiteljske klijente poslužuju i smještaju na kraće ili duže vrijeme u određenom prostoru; trgovačke kupuju robu od jedne, a prodaju drugoj strani; poljoprivredne proizvode različite vrste prehrambenih proizvoda. 

Ako u tom kontekstu postoji slična grupa freelancerskoj, onda su to slobodne profesije, u domaćoj legislativi poznate kao slobodna ili samostalna zanimanja, jer je to heterogena grupa zanimanja koja uključuje advokate, notare, revizore, licencirane procjenjitelje (gdje su uže definisana grupa), pa i doktore medicine, arhitekte, inženjere... (gdje su šire definisana grupa zanimanja). One su u većini država posebno definisane i za njih se primjenjuju specifična pravila. No, njih karakteriše jedan zajednički administrativni zahtjev - upis u registar zanimanja i/ili akreditaciju od strane neke profesionalne organizacije ili institucije (stručni ispit isl.), što znači da im zakonska regulativa (država) "kreira" potražnju. Zato su često i opterećene većim fiskalnim teretom. Opet, da bi neko prevodio neslužbene tekstove, dizajnirao ili programirao, ne mora imati nikakvu državnu licencu, pa ne postoji specifičan admiistrativni zahtjev ili dokaz pripadnosti "freelancing zajednici". 

Svi freelanceri dijele tip dohotka, tip nadležnosti nad svojim radom i vremenom, i tip ekonomskog rizika sa svim drugim preduzetnicima. Freelanceri su jednostavno samopozaposlena lica. Nisu specifična djelatnost, nisu specifična struka i ne trebaju posebnu dozvolu za rad. 

Šta freelanceri nisu...

Iako ih se često miješa, nesamostalni tj. zavisni radnici na daljinu (remote workers) nisu freelanceri. Sama veza osobe za jednog (domaćeg, a mnogo češće stranog) poslodavca u kontekstu organizacije rada ili pristupa tržištu je diskvalifikuje za „status“ freelancera, jer ničim ne odgovara objektivnim parametrima samostalnog i povremenog rada za naručitelja kao osnovnih odlika freelancinga. Pogriješili ste ako ste vjerovali da je freelancerka osoba koja radi online i od stranog poslodavca dobija instrukcije za rad, konkretne radne zadatke, često i radno vrijeme i ostvaruje redovno i unaprijed dogovoreno primanje bez obzira na broj projekata ili procesa na kojima radi, tj. ako je plaćena po satu, a ne po rezultatima i ishodima rada. 

Ako osoba nema nezavisnost i visoku kontrolu nad svojim radom, ako umjesto isporuke usluge ili proizvoda naručitelju pruža rad i ako radi po jasnim instrukcijama za ugovorenu platu ili satnicu, osoba nije freelancerka, već radnica! Nekako smo greškom sve ljude koji rade „za strance“ preko online platformi, naročito u domenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija i drugih kreativnih industrija, počeli zvati freelancerima – iako neki to nisu. Ako malo bolje razmislite, nikada niste ni pomislili da je freelancer komšija koji izdaje stan na dan na Booking.com platformi. Vjerovatno zato što su odnosi između njega i klijenata očigledni. Možda je najznačajniji uzrok za zabunu između freelancera i radnika na daljinu za strane poslodavce, osim što poslove nalaze na istim platformama, u činjenici da u kontekstu poreskog tretmana imaju identičan status, jer se on zasniva na "samoidentifikaciji", tj. samostalnom određivanju i prijavi poreza. Ipak, dobro je znati razliku, ali i posljedice pogrešne prijave i obračuna poreskih obaveza, a koristan će biti blog Dohodak od samostalne ili nesamostalne djelatnosti: Jesam li ja freelancer? 

Freelanceri nisu ni “prekarni radnici”, odnosno pogrešno je da se freelancer identificira i predstavlja kao obespravljeni radnik bez sigurnosti i predvidivosti dohotka. Šta više, ne bi bilo pošteno prema nemalom broju radnika čija se prava još uvijek krše i koja su bila brutalno gažena u recentnoj historiji ove zemlje, miješati njihovu oskudicu i manjak sigurnosti sa manjkom sigurnosti nezavisnih preduzetnika koji rade za honorare, po osnovu poslovnih ugovora. Pitate se zašto i ima li razlike – nesigurnost je nesigurnost, zar ne? Možda ima sličnosti u osjećaju, doživljaju i utjecaju stresa na psihičko zdravlje, ali to nije tema ovog članka, ni naše ekspertize.

Na nivou pojavnih činjenica, razlike između dvije grupe su velike. Prvo, za prekarne radnike egzistencijalna neizvjesnost i sigurna oskudica su stalnost s kojom žive i iz koje, zbog okolnosti na tržištu rada i nivoa vještina koje posjeduju, teško izlaze. Za freelancera bi nesigurnost trebala biti privremena neugodnost rizika ulaska u svijet poslovanja i taj će osjećaj nesigurnosti biti dominantan dok ne razvije poslovanje. Kao i za svakog preduzetnika, tržišna nesigurnost će biti konstanta, ali umjesto osjećaja nelagode ili straha, ona će predstavljati motiv za marljiv rad, disciplinu i lični razvoj. S druge strane, oskudica nije inherentna odlika freelancinga. Jesu činjenice da ljudi nerijetko u preduzetništvo ulaze iz nužde i da nije svakome poslovna sreća naklonjena da brzo razvije bazu klijenata, pa i preduzetnik može, dok „ne probije“, doći u situaciju da legne gladan u krevet. Može ta oskudica biti i česta i dugo trajati, ali samo zato što se sa njom suočava dio freelancera ili dio preduzetnika, to ne znači da se freelancere i druge samostalne radnike može u bilo kom kontekstu izjednačavati s grupom nesamostalnih radnika za koju je oskudica i neizvjesnost bolno pravilo.

Druga je razlika ipak mnogo važnija i predstavlja finu crtu između dvije grupe, a to je nagrada za podnošenje nesigurnosti i eventualne oskudice. Naime, bez obzira na tržišni uspjeh svog poslodavca, prekarni radnik neće osjetiti nikakav ili bar ne značajan skok ličnih prihoda, uslova rada i života jer je trpio nesigurnost, neimaštinu i izostanak radničkih prava koje mu je drugi protivzakonito oduzeo. Freelancer će pak, po ostvarenju tržišnog uspjeha kao samozaposlen sam žnjeti profit uloženog rada, vremena i svjesnog odricanja od udobnosti radničkih prava, pa i živaca zbog nesigurnosti...

Tema freelancinga je od 2018. godine postala vrlo važna u Bosni i Hercegovini, ali se generalno o temi zna vrlo malo. Freelancing je zbog aktuelnosti fiskalnih reformi postao vrelo političko pitanje i u ovoj seriji tekstova ćemo se pokušati vratiti na činjenice i na politike koje su potrebne kako bi riješili statusna pitanja za ovu grupu sjajnih i kreativnih poslovnih ljudi. Našu policy analizu na ovu temu čitajte ovdje.