Oporezivanje samostalnog rada - Freelanceri (dio 3)

Fiskalno opterećenje rada u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) je već dugo važna društvena tema, a oporezivanje rada samostalnih djelatnosti (obrtnika) i ugovorenih naknada od povremenih samostalnih djelatnosti neke od najvažnijih tema u okviru (šire) teme smanjenja cijene rada i troškova poslovanja.

To je postala 2018. godine, kada je Vlada Federacije BiH odlučila da promijeni položaj nezavisnih radnika sa dva poteza. Prvi je bio uvođenje obaveze plaćanja poreza i doprinosa na ugovorene naknade (po osnovu autorskih ili ugovora o djelu) iz inostranstva. Drugi je da u Prijedlogu zakona o doprinosima kategorijama samostalnih preduzetnika poveća koeficijente za obračun osnovice doprinosa, te da propiše plaćanje punih stopa doprinosa za PIO i zdravstveno osiguranje na sve ugovorene naknade, iako legislativa koja reguliše zdravstveno osiguranje na omogućava korištenje prava za ovu kategoriju obveznika osiguranja.

Bila su to dva poteza usmjerena ka samostalnim djelatnostima – samozaposlenima i freelancerima, koji su naišli na jak i negativan odgovor javnosti. Može se reći da je negativan stav javnosti na prvi potez stigao kasno, jer je on "tek" (donekle) izjednačio tretman ugovorenih naknada sa stranim naručiocima sa lošim tretmanom istih sa domaćim, a koji je godinama na snazi. Naime, po osnovu ino prihoda primalac uplate od 2018. godine plaća 4% doprinosa za zdravstvo, dok na iste ugovore s domaćim naručiocem od 2009. godine¹ plaća 4% doprinosa za zdravstveno i 6% doprinosa za PIO, a plaćanjem tih doprinosa također ne stječe pravo na osiguranje, tj. neće dobiti zdravstveno osiguranje, niti će ta uplata ući u penzijsku osnovicu platioca. Ovakva praksa naplate doprinosa koji ne nose nikakva prava je neprincipijelna i mora biti dokinuta, ali je važno istaći da se primjenjuje mnogo prije 2018. godine, te da su ino uplate „bar pošteđene“ doprinosa za PIO.

Drugi potez i rješenja u Prijedlogu tretmana samostalnih djelatnosti i ugovorenih naknada je pokazao očigledan nemar Vlade za poresko opterećenje samozaposlenih u FBiH, kao i za mogućnost uživanja prava koja proističu iz tog opterećenja.

Fundamentalni principi oporezivanja

Institucije pri kreiranju budućih poreskih propisa trebaju pratiti fundamentalne principe oporezivanja kao sveobuhvatna načela porezne politike koji su okvir za regulaciju statusa i sigurnosti svih, uključujući i nove oblike rada u digitalnoj ekonomiji. To su:

Neutralnost: Oporezivanje treba nastojati biti neutralno i jednako prema svim oblicima poslovnih aktivnosti – porezni sistem minimizira diskriminaciju bilo kog ekonomskog izbora. Primjena istih načela oporezivanja na sve oblike poslovanja donosi učinkovitost ekonomije, osigurava postizanje optimalne alokacije sredstava za proizvodnju i eliminiše poremećaje tržišta.

Sigurnost i jednostavnost: Porezne odredbe su jasne i jednostavne za razumijevanje, a porezni obveznici (pojedinci i preduzeća) znaju svoju poziciju i razumiju obaveze i prava svih tržišnih učesnika. Smanjuje se mogućnost za ekonomske i gubitke poreznih prihoda, jer preduzetnici mogu donijeti optimalne odluke i odgovoriti na zacrtane politike, a nemaju potrebu da kreiraju šeme za snižavanje oporezive osnovice.

Djelotvornost i pravednost: Oporezivanje donosi pravovremeni priliv poreznih prihoda u dovoljnoj količini (pravi iznos u pravo vrijeme). Izbjegava se dvostruko oporezivanje, nenamjerno neoporezivanje, a mogućnost porezne evazije i izbjegavanja plaćanja svodi na minimum.

Učinkovitost (efikasnost): Oporezivanje u najvećoj mogućoj mjeri smanjuje troškove poštovanja i provođenja poreznih propisa za poslovne subjekte i porezne uprave.

Fleksibilnost: Strukturne karakteristike poreznog sistema su trajne, dok je sistem fleksibilan i dinamičan, ide u korak s tehnološkim i komercijalnim razvojem i promjenjivim potrebama preduzetnika, te zadovoljava trenutne potrebe vlada za prihodima.

Rješenja za principijelno oporezivanje samostalnih djelatnosti

Potrebna poreska rješenja za principijelno oporezivanje, te za poticanje samozapošljavanja i rješenje statusa osoba koje se bave samostalnim radom u paketu fiskalnih zakona su 1) neutralan poreski tretman svih oblika samostalnog rada i 2) fiskalno rasterećenje početka poslovanja. U nastavku su opisana provediva i inkluzivna rješenja koja su zasnovana na najboljim praksama za podršku samozapošljavanju.

Neutralni poreski tretman svih oblika samostalnog rada

Neutralni poreski tretman svih oblika samostalnog rada podrazumijeva da su stope poreza i doprinosa iste za sve vrste poslovnog organizovanja, te da su osnovice za plaćanje poreskih i obaveza za socijalno osiguranje u maksimalnoj mogućoj mjeri ujednačene.

Kako je osnovni izazov za rješenje statusa za osobe koje obavljaju samostalan rad u doprinosima za socijalno osiguranje, to je pitanje fokus ovih rješenja. Vlasnici privrednih društva sami biraju osnovicu doprinosa, jer na osnovu ugovora o radu obračunavaju socijalna osiguranja na odabranu bruto platu, a koja ne može biti niža od minimalne – tu je stvar vrlo jednostavna. Samostalne preduzetnice (obrtnice) plaćaju doprinose na zakonom propisanu osnovicu, te je u tom kontekstu važno da se koeficijenti za obračun doprinosa ne povećaju u novom zakonu u donosu na trenutni. Obje grupe trebaju plaćati pune stope doprinose za PIO, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti, jer time ostvaruju prava na socijalnu sigurnost.

Kada je u pitanju tretman "lica koja ostvaruju ugovorene naknade" (po osnovu autorskih, ugovora o radu i ino prihoda) raspoloživ instrument za odvajanje poreske od osnovice doprinosa su „priznati rashodi“. Za ove prihode postoji osnov za uvođenje obaveze plaćanja pune stope doprinosa za PIO, jer Zakon o PIO omogućava korištenje plaćenog osiguranja za ovu grupu obveznika. Obaveza plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje ne treba biti uvedena dok Zakon o zdravstvenom osiguranju ne da pravo na korištenje plaćenog zdravstvenog osiguranja². Svaki pokušaj da se nametne plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje bez istovremene izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju jeste nastavak težnje da se, kao i sada, naplaćuju doprinosi bez iskrene namjere da se obveznicima doprinosa omogući crpljenje prava po osnovu uplate istih. Naplata osiguranja od nezaposlenosti nije planirana i ne treba biti propisana, jer ne postoji način da se propiše korištenje ovog osiguranja na osnovu povremenih uplata.

Subvencioniranje samozapošljavanja

Da bi poreski sistem poticao formalizaciju poslovanja (osnivanje poslovnog subjekta), paket fiskalnih propisa treba onima koji biraju da ne registruju poslovanje tu opciju učiniti primamljivom, tj. inicijalno jeftinijom opcijom u odnosu na ostanak na naplati ugovorenih naknada. 

Sistem subvencioniranja samozapošljavanja u Bosni i Hercegovini po trenutnom sistemu dodjele ima dva limitirajuća faktora: (a) budžetska ograničenja nadležnih institucija (poput zavoda za zapošljavanje i ministarstava), a time i broj korisnika za programe samozapošljavanja i (b) odabir korisnika subvencije je arbitraran jer zavisi o odluci birokratskog sistema. 

Idealno rješenja koja adekvatno adresira ova ograničenja pri rasterećenju samozapošljavanja u inicijalnoj i najtežoj fazi poslovanja jeste standardno rješenje – ono koje svakoj osobi nudi istu mogućnost fiskalnog rasterećenja na početku poslovanja. Dakle, umjesto ograničenih budžetskih izdvajanja i upitno transparentnog procesa odabira korisnika kroz grantove, entiteti se odricanjem od naplate doprinosa za socijalna osiguranja u određenom periodu (prvu godinu poslovanja) za svaku osobu koja ispunjava kriterije (dizajnirane da spriječe zloupotrebu sistema), opredjeljuju za rješenje koje nema ograničenja i sve tretira jednako. Takvo rješenje obuhvata pokretanje svih oblika poslovne organizacije i eliminiše potrebu za drugim vrstama subvencija doprinosa. Konkretna rješenja možete naći u našoj policy analizu na ovu temu.